Prijateljici sam rekla da je vrijeme da se skrasi. Nađe si muža. Poštenog. Bude li još čekala, svaki će se dobar dečko oženiti. Njoj će preostati zločesti da joj ublaže tek koju noćnu usamljenost.
No, ona smatra da ne može naći dobrog. Sve neki pacijenti– ili je prate, ili je prisluškuju ili su ljubomorni...
Problem je što ona privlači loše dečke koji bi je braku prije ili posije mlatili sto šakom što riječima, varali s drugim ženama ili se opijali s dečkima.
No ja mislim da je problem u tome što se ona ne želi udati. Ne još.
Jer da želi, već bi privukla dobroga momka.
Smatra da takvih nema.
O, ima ih, itekako, samo što ju zaobilaze u velikome krugu.
Jer, ona je magnet za loše dečke, ona traži zabavu i provod.
A moja je teorija da se pametne cure zabavljaju s lošim dečkima jer oni znaju uistinu biti zabavni (ako ne prijeđu neke granice kada postaju opasni), a udaju se za dobre dečke. Oni nisu toliko zabavni, s njima nije kao na rollercoasteru.
S njima je sigurno, uljuljkano i razmaženo.
S njima ženi cvate samopoštovanje i uz njih svaka žena raste – cijeli svoj život.
No, dok su mlade, željne su zabave, vole se provozati koji put na vlaku smrti. Koji put.
No ostatak života radije se vrte na vrtuljku. Jer sigurnije je. A i site su straha, neizvjesnosti i mučnine koju osjećaju nakon svake vožnje tim vlakovima. Kolko god puta prošle to isto.
Moja je prijateljica pametna žena. No još bi se vozila na rollercoasteru.
Pametne žene troše loše dečke, no na koncu se udaju za dobre.
Za one koji znaju voljeti ženu, ali i sebe. Za muškarce koji se ne daju vrtit oko prsta. Ne daju da im se kasni na sastanak. Ne toleriraju prijevaru, ne opraštaju laži. No ne šamaraju.
Odlaze i na kraju ih dobije neka druga sretnica.
Jer - prilike nikada nisu izgubljene, one koje propustimo, iskoristi netko drugi.
I vrti se - sigurno i polako – do kraja života.
Post je objavljen 01.07.2004. u 19:50 sati.