evo se mozda javljam ponovo...
dragi moji,ovo je najzbrkaviji period moga zivota...
jel i vi mislite tako,da nista nije vjecno,pa ni prijateljstva?
mislim...upoznajemo non-stop nove ljude,sprijateljimo se s njima,
nadjemo neki zajednicki jezik,i zajendo prodjemo odredjeni period
nasih zivota...i to moze trajati sat vremena ili 4-5 ili cak 10
godina,ali se kad tad rastanemo... i to je skoro uvijek tako..
rijetki su oni sretnici koji imaju najboljeg prijatelja od akd znaju
za sebe,i sve do smrti...
al eto...
sve prolazi...kolko god to tuzno i tesko za shvatiti i prihvatiti
bilo...ali tako je.. nista nije vjecno...
i ne mora ni postojati neki razlog da se neciji putevi razdvoje,
moze se tek tako desiti...zbog obaveza,razlicitih podrucja,itd.
ko zna sta nam zivot nosi...
ali uglavnom uvijek pokusavamo napraviti ono sto smatramo u
tom trenutku najboljim...
mozda to i nije najbolje,ali ne moze biti toliko lose...
po mom misljenju,sve treba probat,i kroz sve proci...
treba prozivjeti zivot punim dahom,i dati sve od sebe
i sta god na krjau ispadne,treba biti ponosan na sebe,
jer zivot nije lahka stvar...
i treba biti sretan,sto nam je pruzena prilika da uopce zivimo...
jer koliko god losih i tuznih iskustava zivot nudio... on nudi i
lijepe i nezaboravne trenutke...
koji se jednostavno ne mogu uporediti ni sa najvecom srecom
zamisljivom covjecijem umu...
rodjenje djeteta,prva ljubav,prvi poljubac,prvi put,
setnja gradom u pola dva ujutro,prvi snijeg,osjecaj kada
znamo da smo dali sve od sebe,i napravili nesto odlicno...
ponosni smo na sebe,i svi su ponosni na nas..
majcin zagrljaj nakon svadje,i sitnice koje vrijede od pojednica
do pojedinca drugacije...
mislim da znate o cemu govorim...
i eto... kad god sam na neki nacin sjebana,nakon odredjenog vremena
sjetim se uvijek ovoga...i ne,ne bude mi odmah dobro,ali bude bolje,
i razmisljam o tome,i sjetim se jos stvari koje bih trebala cjeniti...
mnogo ih je vise nego onih koje bih trebala odbaciti i mrziti...
Today is gonna be the day
That they're gonna throw it back to you
By now you should've somehow
Realized what you gotta do
I don't believe that anybody
Feels the way I do
About you now
Backbeat the word is on the street
That the fire in your heart is out
I'm sure you've heard it all before
But you never really had a doubt
I don't believe that anybody
Feels the way I do
about you now
And all the roads we have to walk are winding
And all the lights that lead us there are blinding
There are many things that I would
Like to say to you
But I don't know how
Because maybe
You're gonna be the one that saves me
And after all
You're my wonderwall
Today was gonna be the day
But they'll never throw it back to you
By now you should've somehow
Realized what you're not to do
I don't believe that anybody
Feels the way I do
About you now
And all the roads that lead you there were winding
And all the lights that light the way are blinding
There are many things that I would like to say to you
But I don't know how
I said maybe
You're gonna be the one that saves me
And after all
You're my wonderwall
Post je objavljen 29.05.2005. u 01:28 sati.