Trenutno sam toliko umoran da jedva znam kaj pišem tak da očekujem da će iz ovog teksta ispasti neka totalna nebuloza. Međutim, prvo, još dok sam priseban obavijestit ću savez drek-plemena da sam jebeni pehist. Kronologija peha.
24.05. đubre od kolege ne želi se mijenjati za smjenu zato jer je prokleti HIPOHONDRIČNI ŠTAKOR kojem ću drškom žlice odrezati rep i u oči sasuti prilično slanu kiselinu. Moram se mijenjati za slobodan dan kako bih mogao u Zg ispratiti djevojku na avion za Ganu.
Dolazim u Zg popodne i saznajem da ona ide u subotu u 12 sati. Dakle sjebo sam slobodan dan, ali sreća je u tome da ću biti s njom.
25.05. Ujutro se vlakom vraćam u Osijek jer popodne radim
26.05. Molim smrdljivog ćoravca (onog istog hipohondra) da se u petak zamijenimo; objasnim mu čitavu stvar, stvarno mi je hitno i nasušno trebam zamjenu za smjenu. Đubre odbija izvlačeći se na sve moguće načine, a u stvari mu se ne radi popodne jer u toj smjeni ima nešto više posla. Svima sam rekao i još uvijek tvrdim da ću mu JEBAT MAJKU kad-tad.
27.05. - 28.05. Radim popodne i nakon posla, u 24 sata idem na vlak za Zagreb. Vlak bi u Zg trebao stići oko 10 do 5. Da me smrad htio zamijeniti mogao sam biti u Zg već u 21 sat, ali ovako ću doći ujutro, vidjeti se s ljubavi par sati, rastati se uz plač i pičiti nazad za Osijek, budući da uvečer radim noćnu, dug od prije tri dana.
Da ne bi stvari išle po nekom prirodnom tijeku, pobrinuo se HŽ. U Koprivnici se prebacujemo na bus i pičimo do Vrbovca na vlak za Zg. Riječ je o remontu na pruzi koji se redovito odvija početkom turističke sezone, PIZDA IM MAJČINA. U autobusu svira Narodni radio (ISKOPČALI IM STRUJU DO BESKONAČNOSTI), što je nevjerojatna tortura za uši i mozak i budući da sam izoliran od situacija u kojima bih došao u kontakt s takvom glazbom, ona djeluje na mene poput spoja vode i vrelog ulja. Moram se ozbiljno zapitati što se to događa u mojem mozgu da me tako jako iziritira ovaj šund od glazbe. Iza mene sjede dvije proklete babe od 45 godina i ne prestaju srati do Vrbovca o tome kako neće stići na vlak za Rijeku i kako je željeznica u kurcu, kako je vozač autobusa u kurcu i kako je sve u kurcu. Mislim, znam i ja to, ali, JEBO VAM PAS MATER, prestanite, pustite me da spavam, DA VAM JEBO PAS MATER. U vlaku sam spavao samo 1 sat.
U Zagreb dolazim u 10 do 6, umjesto u 4 i 40. Kasnim već sat i pol. Čekam tramvaj i ko za inat ga nema. Na stanu sam u pola 7. Legnem i pokušavam zaspati, ali ne mogu od napetosti, nervoze i prilične tuge zbog rastanka.
Odlazimo u 10 na aerodrom, ispraznivši prije toga stan, bacajući uroke na prokletu neudanu usidjelicu CIMERICU-NE-IZJEBANU-VJEŠTICU, i ostavljajući ključeve u poštanskom sandučiću. Tamo (na recepciji aerodroma) saznajemo da je zbog štrajka JEBENIH ŽABARA smrdljivih kokošara koji se samo bezveze neki kurac deru, odgođen let za Milano i da će putovati sutra. Putnička agencija koja je trebala obavijestiti svoje klijente o odgodi puta, odnosno da je let prebačen za 6 sati prije ugovorenog, nije obavijestila nikog. JEBEM IM MATER, PROPALI DA BOG DA. Vraćamo se nazad u grad i sjetimo se da ne možemo u stan jer su ključevi u poštanskom sandučiću. Odlazimo do prijateljice, ali nje nema na stanu. Ona živi na 10. katu. Jedva nekako namolimo staru vješticu koja češlja svoju kravlju grivu na balkonu da nas pusti u zgradu kako bi ostavili kofere pokraj ulaza u prijateljičin stan i onda shvatimo da JEBENI PRETHISTORIJSKI LIFT ne radi. Nemam više snage dalje pričati…
Uglavnom, oprostio sam se s pola litre suza koje su kolutale na rubu očiju, ali ih nisam oslobodio, već mi je brada drhtala i mučio sam muku da se ne rascmoljim (Jebiga, iskrena ljubav ne pita za macho sranja, ali ja sam nekako balansirao). Bilo mi je jako teško i nisam mislio da će tako biti. Rekao sam joj da me ne prati skroz do vlaka. Toliko mi je bilo teško da sam prekinuo daljnji razgovor, zagrlio je i otišao. Nisam se više mogao mučiti. A ni ona isto. Umjesto da ja nju ispratim na avion (imao sam priliku u tri navrata), ona je mene ispratila na vlak…
29.05.Sad radim i umoran sam (spavao sam cca 3 sata) i mislim na nju. Zato odjebite s nekakvim muškim sranjima i preseravanjima i budite sretni da vam je djevojka (kao i mama) uvijek pri ruci. PEDERČINE UOBRAŽENE.
Post je objavljen 29.05.2005. u 00:47 sati.