Marketing
Klišoteka
Vani je pakleno. Danas me skršilo. Jutros sam obukla svoje nove sandale, meni su ful kul, bar su bile. Svijetlozelene, na neke kaišiće, gore, dolje, sa strane, mala cakana peta, stopalo u njima izgleda lijepo izduženo (volim svoje stopalo i prstiće, odmah da naglasim!).
U početku, sve je izgledalo normalno uobičajeno, dan se činio kao i svaki drugi.. no, kako je vrijeme odmicalo, počela sam vremenom sve više i više osjećati nelagodno trljanje u području kontakta stopalo-sandala-stopalo. To se trljanje vrlo brzo pretvorilo u rezanje, a rezanje.. ajme.. 
Otišla sam u prvu ljekarnu, kupila svoje omiljene hanzaplaste (Hansaplast aqua protect, naaajbolji su!) i poljepila se malne do koljena, ali.. više nije bilo povratka! Kako bi naš narod rekao: poslije iritiranja nema kajanja. Stopala, tj. onaj rist ili kako se već zove, izgledaju stravično, imat ću ožiljke do sljedeće sezone proljeće/ljeto! Ono tamo iza, iznad pete, oštra crvena crta.. prstići ko mali ranjenici.. ma, sve! A kako sam tek hodala kako je vrijeme odmicalo.. Gibsonova je Pasija dokumentarac "Disocovery Travel and Adventure" kanala u odnosu na muku koju sam prolazila! Došlo mi je da se izujem i hodam bosa! Više nigdje bez hanzaplasta!
Kad sam se domogla kuće, skinula prvo sandale, a onda mučki poskidala hanzaplaste, otišla sam se tušnuti, a tamo.. 
Jebemu, skakala sam po kadi i ispuštala čudne a-a-ajoj-a-joj-a krike! Cijelo vrijeme sam pokušavala izabrati neku tuš-pozu u kojoj mi se voda ne bi direktno slijevala na stopala.. ma, kakvi, voda me pržila.. Onda sam to našpricala s nekim Bivacinom što mi je ljubazna teta apotekarka savjetovala da će mi brzo proći.. peklo je i to! Po kući hodam bosa. Sad sjedim u gaćicama i grudnjaku. Mislim, mogla bih ja komotno skinuti i grudnjak, koliko je vruće, ali mi je neugodno pisati tu nešto po blogu i da mi se vide cice.. nekako mi je to vulgarno.. 
Vruće je, stopala mi gore!
Nego, palo mi je maloprije napamet čitajući Jordanicin blog gdje se ona nešto nasekirala, a nas par tu odmah uskačemo s podrškom "drži se" i to.. Dakle, čitam svoj i ostale komentare i padnu mi napamet klišeji kojima smo okruženi.. nekad hoćeš utješiti, u najboljoj namjeri pa ispališ neki kliše, nekad hoćeš ispasti pametan u glupavoj situaciji.. kad ne znaš što bi drugo rekao, a osjeća se potreba da nešto *svakako* moraš reći.. nekad te ta tišina unervozi pa ispališ tu neku frazetinu.. nekad ti bude (pre)emotivna neka situacija pa je kuliraš frazama.. Uglavnom, bombardiraju nas ti klišeji i mi sami druge bombardiramo, više ili manje. Većina ih je
PAZI 'VAMO RUBRIKA: Jeste znali da ne možete poljubiti vlastiti lakat? 
A jeste znali da više od 50% ljudi na svijetu nije nikad nekoga nazvalo telefonom niti primilo telefonski poziv?
Evo, par prikupljenih klišeja, tih slatkih zrnaca mudrosti, koje čujemo kad netko nekog ostavi, a vi trebate utješiti ostavljenu stranu.. ti su uostalom najpikantniji! "Sve se događa s razlogom" (daaa? ko kaže?), "da je sudbina htjela da ostanete skupa - ostali bi", "mlad/a si, imaš vremena naći pravu osobu", "tako je najbolje", "predobar/ra si za nju/njega" (mljac!
), "nije te bio/la zaslužio/la" (ma, neee, uopće!), "nitko nije vrijedan tvojih suza", "vrijeme liječi sve rane" (nije točno, nova ljubav liječi staru), "ljubav je slijepa", "ima i gorih stvari", "na kraju svakog tunela je svjetlo" i "nakon kiše dolazi sunce", "trgni se, nije smak svijeta", "sve je dopušteno u ljubavi i ratu", "mora postojati neki razlog", "život ide dalje", "nije vam bilo suđeno", "bit će joj/mu žao", "imaš sto drugih", "sve ima svoje razloge", "vrijeme će pokazati", "ljubav sve pobjeđuje" (da, baš! ), "novcem ne možeš kupiti ljubav" (pričaj mi o tome), "tanka je linija između ljubavi i mržnje", "preboljet ćeš ti to", "sve se vraća sve se plaća" (joj ova mi je proročka!
), "zažalit će on/a već" (što te nije prije napucao/la?).. E, a ono "muškarci (ili žene), ne možeš živjeti s njima, ali ni bez njih" ili ono "joj, ne znam kako ovo da ti kažem, ali.." (i onda zdereš nešto žestoko
) ili "sori, nisam te htjela povrijediti" (kako da ne!), "svi imamo pravo na grešku", "jutro je pametnije od večeri", "učinio/la sam to u najboljoj namjeri" (a-ha!).. Onda ono "u svakom zlu ima nešto dobra", "vrijeme će pokazati", "sve ima svoju cijenu", "nećeš više nikad sresti nekog kao ja" (daj, bože!), "tvoje vrijeme tek dolazi" (i dolazak je prolazak), "ljepota je u oku promatrača" i "unutrašnja ljepota je važna".. Zatim "ma, sve će bit okej" (to je moja omiljena mantra ili "ma, sve će se to srediti", a blagog pojma nemam šta pričam 
), "za ničim ne žalim".. E, a kad mi netko kaže "sve je relativno!" ili "znao sam da će se to dogoditi" (varijanta "što sam ti reko").. ja bih grizla!
Svašta mi sad pada na pamet, ima ih stvarno puno! Nekako mi se čini da ipak najviše klišeja ima u crkvenim i sportskim spikama. No, dobro! Dosta za danas! 
Nego, što se tiče onog "niti jedan čovjek ne može poljubit svoj vlastiti lakat" - jeste li znali da 80% ljudi koji saznaju tu informaciju to ipak probaju učiniti? Ja nisam probala!, neuvjerljivo će Annie. 
Post je objavljen 01.07.2004. u 19:06 sati.