dobila sam u subotu poziv za kreativno-manje sportsko-više ljenčarsko druženje uz jarunsku obalu. role, bajk, noga, stolica na terasi kafića - kako tko...
izvirila sam van, nosom svojim maleckim, da izvidim kakvo je temperaturno stanje i nakon što sam se uvjerila da je - kako bi ono rekli - too hot (samo 31°C), odlučila sam odbiti poziv na jarunski asfalt.
ali dan je prelijep da bi se samo tako potratio u 4 stanska zida, pa sam ja lijepo sjela na svoj bajk i pravac najdraži dio grada.
u maksimirsku šumu.
a i fotoaparat je bio pri ruci pa sam u trenucima predaha (žderanje sladoleda, čitanje dnevnih novina, kopanje nosa... dobro, ne kopanje nosa) uspjela nešto i zabilježit.
prvo upoznajte volan mog mountain bike-a.
svi - ovo je Volan.
Volan - ovo su svi.
reče da mu je drago.
tako.
a sad uživajte.
pogled preko jezera prema ZOO vrtu.
legos u daljini.
legos se približava.
legos se približio.
šuma.
proplanak.
na suncu se pače peče...
...po stazici pače šeće.
a onda sam naišla na nešto skroz lijepo.
na labuđem jezeru labudovo gnijezdo.
mama i tata.
mama.
tata.
slikala bih ja i buduću djecu, al me tata nekako mrko gledao.
pa sam zbrisala dok se nije predomislio i pošao u napad.
obožavam maksimir.
tko nije još bio, neka ga obavezno planira posjetiti.
šuma, jezera, živine...
a sve u centru grada.
Post je objavljen 30.05.2005. u 11:50 sati.