Bila je nedjelja i svi smo otišli na misu. Kako bi se nono i nona uvjerili da smo bili na misi, mi bi ih uvijek čekali kod ulaznih vrata tako da nije bilo šanse da nas ne primjete pri ulasku. Spomeni se da svetkuješ dan gospodnji. Zapovijed u koju su oni vjerovali i nas tjerali da u nju vjerujemo, jer smo inače bezbožnici koji će goriti u paklu, a oni to svakako nisu htjeli. Par minuta kasnije već bi bili vani ostavljajući jednoga da sluša o čemu i po kome će biti evanđenje. Pet minuta prije kraja mise taj doušnik bi izašao vani i izbrifao svoja zapažanja.
- Evanđelje po Marku. Neke ptice jedu zrnje pa su i dalje žive pa ni nećemo crkniti od gladi. Valjda.
Sjećam se njihove ponosne face kada bi im ispričali sve o evanđelju toga dana. Njihovi unuci su dobra djeca. I idu u raj. Nisu kao ona neodgojena i nevjernička djeca koja neidu na misu i kradu trešnje po selu.
A mi smo za vrijeme mise krali trešnje!
Post je objavljen 28.05.2005. u 15:37 sati.