Ponovno su me obuzeli nemiri...
Pojavili su se tiho, prišuljali mi se i sad me napadaju nemilice.
Nisam pazila, nisam ih očekivala, u brojinim poslovima, zadaćama, obavezama, dužnostima... Nisam pazila na sebe... zaboravila sam ostaviti malo vremena sebi... i sad je krenulo... loši osjećaji...
Osjećam se umorno
ukočeno, strogo, nezanimljivo, dosadno....
(kad sam se zadnji put od srca nasmijala, opustila, zabavila, izvela ludoriju???)
podočnjaci i bore na licu
jutro, buđenje s osjećajem umora
nezadovljstvo... trebala bih nešto učiniti!
lijenost... ne da mi se ništa učiniti...
neprovedene odluke
nezadovoljstvo
pravim se kao da je sve OK, ali nije, nije, nije...
i za kraj... tijelo se buni... otiču zglobovi... još jedan problem... odlazak kod ljiečnika, pretrage... valjda nije ništa ozbiljno...
Što znači ozbiljno? glupost - svaka boleština je ozbiljna...
Post je objavljen 28.05.2005. u 11:24 sati.