hmmm...
kako je prazan danas ovaj grad
jer ti nisi u njemu ...
to je tako zastrašujuća spoznaja
zar sam ja toliko ovisan o tebi
brrrrr...
pustinju danas povećava
i to što
smo se posvađali
i to što puca među nama
i to što ne znam što ću sad
i jučer nakon svih svađa,
došla ke i ispovijed
a nakon ispovijedi
kad je trebao doći mir
ti meni potvrdi one riječi da trebam
odustati od tebe i nasta tama
tama i tuga na srcu mom
u biti Nj prepustila si vremenu to među nama
i možeš naći puno opravdanja da i ne
budeš samnom i ne realiziraš to:
promjenuo si se za 360, nisi više sretan, vidim da patiš itd..
ufff koji univerzalni i ofucani razlozi i primjenjivi na svakog i svašta
ljudi misle srcem, a mozak samo nađe razloge za
to što srce hoće i to lijepo objasni...
meni Bože nije jasno, eto ona je ipak poštena i rekla mi je
da jasnije ne može, da nema nekakve namjere samnom
i meni nije jasno Bože zašto ja još uvijek stojim i gledam za njom ??
i toliko te puta molih Bože da mi pomogneš, da mi malo
olakšaš, a onda iznova jače i jače
istina ja povučem neke glupe poteze i onda patim
a nadao sam se da ćeš mi pomoći da istrajem do kraja
i onda me još više zbunjuješ jer ja ne znam kako i šta a
od tebe ni traga ni glasa
(brrr spomenuh ime, možeš biti otkrivena, izbriši ako hoćeš)
Post je objavljen 28.05.2005. u 10:36 sati.