ZAGREB Grad je na Tijelovo bio pust, iskoristio je to i trener svih trenera Ćiro Blažević. Računao je valjda da je i policija blagdanski raspoložena. Crni mercedes najviše klase polako se provukao kroz posljednjih nekoliko kumica koje su prodavale zadnje primjerke pušleka cvijeća. Očekivali smo ga u uobičajenoj, velikoj formi. Rijetki su dani kad nije rječit. Ovaj je bio baš takav.
Bilo je i prijetnji
Dan prije zaustavljali su ga na cesti, svi su htjeli popričati s njim, znajući da je rasplet ovog prvenstva baš u njegovim rukama i nogama Varteksovih nogometaša.
Bio je velik pritisak, dinamovci su me molili da ne pustim Hajduku, a hajdukovci da imam milosti, da pomognem Hajduku govorio je Ćiro uz voćnu salatu na Jelačićevu trgu.
Dobio je i na svoj račun i nekoliko pogrdnih riječi skupine koja simpatizira Hajduk a okuplja se u jednom kafiću na Cvjetnome trgu, govorili su mu da se više ne šeta tim dijelom grada. Nije poslušao, prošetali smo se s Ćirom i uz spomenik Petru Preradoviću. Sve je prošlo mirno, s pokojim mahanjem čestih stanovnika pletenih stolaca zagrebačkih kafića. Ćiro je ipak bio smrknut.
Nije mi lako. Ma sine moj, nikad nisam bio u težoj situaciji, najbolje bi mi bilo da se izgubim uz psovku će Ćiro, dodajući da zna da će ga proglasiti krivim izgubi li na Poljudu.
Priče donijele muke
Kombinacije koje su se pojavile u završnici prvenstva - da će Ćiro u Hajduk - zakomplicirale su mu život.
Uobičajeni su potezi Splićana da bace bubu kako kupuju nekog igrača iz kluba koji im je upravo suparnik. Čudno, ovaj put nisu najavili kupnju ni jednog Varaždinca.
Kako nisu, pa kupuju najboljeg, kupuju mene uskliknuo je Ćiro.
Napuštajući omiljeni kafić, šef lokala imao je molbu:
Ćiro, pomognite nam.
Stari lisac kakav je Ćiro nije se zaletio, ipak je pitao:
A za koga si ti, sine?
U Dubrovniku je pola dinamovaca, ali i pola nas hajdukovaca. Ja sam ovaj drugi, pomognite nam malo.
Šetajući gradom Ćiro nikom nije propustio odzdraviti, fotografirao se i sa psima, posebno mu se svidio krasni samojed. Na povratku svom stanu presreo ga je i Ivan Gabelica.
Kako će biti na Poljudu, Ćiro moj? Ma, želim te vidjeti u Hajduku. Mislim da su u Splitu pogriješili, nisu se onako brzo trebali riješiti Sliškovića ustvrdio je taj političar. Ćiro se kurtoazno složio, no prije toga ustvrdio je da je Štimac napravio dobar posao, popravio što se moglo. Uz tvrdnju da je u Hajduku već na pripremama krenulo krivo. Nekako snužden zaključio je praznično predvječerje, očito ne znajući što mu nosi današnji dan u Splitu. A Ćiro voli kad je sve pod kontrolom.
Post je objavljen 27.05.2005. u 20:31 sati.