Isaac Asimov: LECHEROUS LIMERICKS (Fawcett, 1976.)
Da, onaj Asimov.
Isaac Asimov, uglavnom čuven po svojoj znanstvenoj fantastici i popularnoj znanosti je, kaže legenda, pisao 6 kartica svakoga dana. Priče, da, pa poslije romane, ali i eseje, predgovore, komentare, uvodnike, memoare i više-manje sve što mu je netko htio objaviti.
(Ova upravo završena rečenica zvuči neodređeno pogrdno, ali joj to nije namjera: Asimov je sve pisao s radošću i nevjerojatnom lakoćom i bistrinom teksta. Skriboman, ali ne od najgorih.)
Šest kartica dnevno, što na um to na papirnati drum. Pa je tako natukao parstotinjak knjiga za života, između ostalih i ovaj brzočitajući svezak limerika, šaljive poetske forme zadanoga ritma. Sad, Asimov je geek bio i geek ostao, a sam priznaje nezdravu sklonost geekovsko-fanovske bratovštine igranju rječima, tako da nije ni čudo što se navrzao na limerike koji se i ne sastoje od drugoga do li igranja rječima, brze pameti, mrvice duha i želje da se u društvu bude središtem pažnje.
Druga bitna stvar je kontekst. Objavljeni i, pretpostavljam, napisani u "slobodoumnim" sedamdesetima, LECHEROUS LIMERICKS kao temu su uzeli seks. Asimov se zbog toga u uvodniku napola ispičava, a napola izaziva neka mu se zamjeri što smatra da su pravi limerici oni vulgarni, ali pri tome uspijeva u najboljem slučaju zvučati poput školarca koji je baš shvatio da ga Bog neće zgromiti svaki put kad upotrijebi prostu riječ. "Nudge, nudge! Wink, wink!", rekli bi Pythoni koji su i ranije od Asimova otišli dalje u duhovitu vulgarnost ili vulgarnu duhovitost.
Vjerojatno griješim dušu i Dobri je Doktor zaista bio život svake zabave, kozer i šarmantno neobavezan udvarač kakvim se voli prikazati (da, naravno, svaki limerik u ovoj zbirčici popraćen je autobiografskim pogovorom često dužim od limerika - trebalo je i knjigu napuniti i kvotu ispuniti), ali uzmimo jedan od uspjelijih limerika iz knjige