Dobar dan. Danas sam emocionalno prazan. Samo se još gorčina još grčevito drži i pomalo izjeda iznutra. Još jedna svakodnevica. Što se više bližili kraju, dani su bivali sve teži. Jedva sam dočekivao krevet da skinem sav taj teret sa svojih leđa. No ni onda nije bilo puno bolje. I danas, sa još uvijek prisutnom boli, još uvijek ništa lakšeg tereta, usnuo sam još jedan san. San bez snova. Opet.
Čini mi se da počinjem predviđati vlastitu smrt. Danas sam imao prvi dio vizije. Umrijet ću rano. Možda i prerano. U ovom sivom svijetu magova i samih vragova, katkad se bojim da nema mjesta za mene.
Katkad mi je posve svejedno da li sam bliže istini ili zabludi. Postoji li potpunost, ispunjenost uopće? Ili je samo to misao vodilja. Možda je Raj prevara za kraj.
Ne mogu više. Prsti me izdaju.
Moram neko vrijeme konzumirati tišinu…
Post je objavljen 27.05.2005. u 11:11 sati.