Preko teških riječi neću moći prijeći..
Stavljam ruke na oči kao dijete kad se srami...da ne uočim tolike greške u svom hodu.
Neću kopati ispod ruševina lažne nade...vidjela sam, postoje neka druga sunca.
Naći ću ruke sigurne, tople..oči, da me ljube pogledom vjere.
Dugo sam bila sama..zaboravila sam gdje treba gledati kad prelaziš cestu..
U potpunoj neshvaćenosti, na suncu mirišem mir sa sitnih cvjetova čežnje..
Obećajem, neću više buditi demone što me ponize, učine malom svaki put..
Više neću vjerovati u nemoguće pobjede....neke pruge ipak nisu moje da ih slijedim..
..samo zalutam..i borim se sa vjetrenjačama..previše poraza.
Otvorit ću oči za laku noć..
''...Mi smo se ipak negdje sreli
izvan života izvan kruga
iako sami još nas veže
od misli most od suza duga...''
(E. Kišević, ''Poslije kruga'')
Post je objavljen 27.05.2005. u 00:16 sati.