Danas, kao i nekih drugih dana ne znam kako započeti pisati.
Napiši nešto, veliko i sočno, nek' cijeli svijet zagrize, govori mi.
Ne mogu pisati-osjećam!
Sinoć sam sanjala ruke, u mjestu, tamo daleko.
Bilo ih je troje: Ona koja je htjela spavati u mome krilu,
i njih dvoje koji su me promatrali.
A onda se svjetlo ugasilo, ili sam ja zatvorila oči,
a naše ruke su se ispreplitale, opipavale, osjećale.
Buda je promatrao iz svoje stolice-ja sam promatrala njega,
i osjećala.
Probudila sam se sa sladoledom u stomku, s leptirima
i žonglerima.
I cijeli dan, zatvorena između očiju i očiju, stavljam dlanove
na lice
i igram se skrivača, sama sa sobom.
Večeras ću ulicama dijeliti poglede bez očekivanja.
Besplatno!
Post je objavljen 26.05.2005. u 19:00 sati.