Gdje se nalaze granice licemjerja? Tipkam blog, kao izrazito uzrujana i razocarana nedostatkom motivacije i ucenja u zivotu okoline opcenito. Mislim, jasno je da bezocno lazem kad drugima predbacujem cinjenicu da niti u knjiznicu nisu uclanjeni. Dal ja sad citam? Tehnicki, da, moram citati svoje bezvezarije zbog pravopisnih i tipkarskih gresaka, ali... jedan dan do ispita, realno, 500 stranica za procitati. Toliko o trazenju istinskog znanja na fakultetu. Koliko me tih nekoliko knjiga dize iznad prosjeka? Koliko udjela u mom radu ima znanje, a koliko moc interpretacije? Ako mozes postici da nesto izgleda uceno, mozes li i za sebe tvrditi isto? Ili si samo ruka koju vode urodjene sposobnosti?
Post je objavljen 01.07.2004. u 09:41 sati.