tako sam nešto nabrijan, pojma nemam što mi je!?
jučer mi bio fakat dugi dan, završio je jutros oko 2... i sad me pak neki tam zajebavaju... jer se ne mogu dogovoriti! a radi se o tome da li ću morati sutra raditi ili ne... a nije baš da mi se hoće... barem sutra... to bi mi bio skoro pa godišnji! 4 dana! da ne moram raditi... ali ne... i sad moram čekati 4 sata da mi jave... bez veze! i oni su sa svojim vinogradom od države u EU a mi na brdovitom balkanu...
bio sam jučer na jarunu.. s frendom na koncertu bolesne braće... najprije sam morao odgledati tekmu, naravno :)) i bio sam nabrijan sve dok mi milan nije popušio naslov :(( ali kako je meni nogomet fakat zadnja rupa na svirali, idemo dalje.....
kako je meni ovo bio prvi posjet piranhi (!!!???), bilo mi je taman dobro tamo... puno komada:)) sve me oči bolile od te ljepote! :)) sav onaj sjaj, stil, "raskoš"... a lijepo, nema što... na žalost meni takve stvari samo stimuliraju maštu koja mi i ovako radi 500 na sat!!! i onda me negdje na pola puta između neba i zemlje, strmoglave na fuckin' zemlju... a baš mi u oblacima super! loše je biti nekreativan, ali od viška glava boli još i više!!! ja si odmah poželio svega toga u neograničenim količinama, ali na žalost mi je sinulo da sam ja DALEKO od svega... lova između ostalog... :( i onda bed... banana
kažu ljudi da sam jako inteligentan... navodno... pa brijem da možda imaju i pravo... ali to sa bujnom maštom, trenutačnim nedostatkom love i nestrpljivošću predstavlja fakat ogroman problem!!! toliko stvari koje želim imati i napraviti, vidjeti! a za sve treba u najboljem slučaju vremena, puno sreće i rada... i onda me sve to bananira - zašto netko ima, a ja ne? zašto netko ovo, a ja ne.. i tako miljun pitanja! i sami znate, i meni je to jasno, da takvo krajnje samodestruktivno ponašanje nikamo ne vodi i da je to jako naporno! na psihičkoj bazi... makar da imam sve to, opet ne bi bio sretan! i što da sad ja napravim?!?! kako da se smirim i skuliram???? i da zabrijem svoju briju?
miljun puta dnevno si kažem, gledaj svoja posla, budi svoj, nemoj glumiti, ali uzalud.... zašto želim više nego što mogu imati!?? kako da prestanem???? da se smirim? i uživam u svojih 5 minuta na ovom svijetu...
meni je najteže ono prokletstvo - da barem imao pa onda nemao! tako i meni, ako nešto doživim, ja MORAM dobiti još i više! a kad to neide tako - b-nana....
s druge strane, kako uskladiti dvije skoro neuskladive stvari - to da sam ja u biti isti onaj obični, dobri, povučeni i skromni dečko iz male sredine, a koji je prisiljen tu i tamo (u zadnje vrijem dosta često) odglumiti nešto što nije... nešto što je veće ali i lošije od mene samoga i svega onoga što ja jesam..
previše pitanja... moram sam razmisliti o tome...
Post je objavljen 26.05.2005. u 13:31 sati.