Sinoć sam bio na žestokom koncetu - Hladno Pivo je posve ispunilo Veliku dvoranu Doma sportova.
Znam puno o tim momcima, bio sam čak i njihov gost u VIP loži na dodjeli Crnog mačka u Bjelovaru, sjećam se i dan danas kako smo se super zezali, postoji čak negdje i video snimka gdje ja od Šokija primam u ruke njihovog Crmog mačka i dižem ga visoko i zahvaljujem se jer je napokon došlo vrijeme da moj antitalent bude prepoznat i nagrađen :)
Bio sam također i svjedok kako su momci morali raditi bilo kakve poslove (deratizacija!?!) jer im ni crnomačkovski niti od publike priznat status našeg najpopularnijeg benda nije donio baš nikakvu materijalnu korist!
Strepio sam nedavno hoće li se ti dragi dečki razići, svaki svojim putem - sam Bog zna da su bili jako blizu jer su svi međusobno bili izposvađani na mrtvo, budući da su već bili na rubu živaca, strahovito popularni ali kronično bez love...isto tako sam bio presretan kad su nakon zadnjeg albuma dobili uzlet, motivaciju i malu ali sigurnu državnu stipendijicu jer su svi dobili status umjetnika!
Na koncertu je bilo sjajno, uživao sam, na mene se prenijela energija prepune dvorane i snaga njihovog zvuka, skakao sam gore dolje u mjestu skoro čitavih dva i pol sata!
Samo u mjestu - za razliku od nabrijanih momaka bez majica što su u onoj gužvi divljački zajedničkim snagama jurili u krug i kao čopor udarali po publici kojoj nije bilo do udaranja. Iako su moju pojavu pomalo respektirali, ipak sam u zadnjoj minuti koncerta doživio da mi vrlo korpulentam momak s leđa zabije petu malo iznad gležnja i nastavi padati klizeći mojom nogom...to je zbilja boljelo :)
Najljepši trenutak bio mi je kad su svi u dvorani skandirali "Šoki! Šoki! Šoki!" - Šoki je došao u Hladno Pivo posljednji i do sad se činilo da ima najmanja prava u bendu - kao da je samo potrošna roba, vrlo zamjenjiv. Moj je dojam da je Miletova molba publici da pozovu Šokija bila istovremenno i priznanje - javna promocija dragog mi Kreše u punopravnog člana benda :)
A sad crtica - ono zbog čega vam ovo počeo pisati:
Ispred mene bilo je dvoje vrlo mladih ljudi. Bili su oni dio većeg društva od tri mladića i četiri djevojke, ali meni su bili nadasve zanimljivi samo njih dvoje.
Klinac je svako malo dolazio curici po poljubac, prekidao bi je u njenom transu, umirio bi je i poljubio a onda bi se vratio svojim dečkima. Vidljeo se da je to maloj već počelo ići na živce i odbila mu je dati poljubac. Pa mu je odbila dati još jedan. On je tad pokunjeno otišao u svoje 'muško' društvo i svako malo bi se okrenuo prema njoj i nekako bi je teleće gledao. Kad ju je počeo i dozivati (preko mog uha) došlo mi je da ga zagrlim i odvučem u stranu te mu kažem: "Mali, daj budi malo cool, pusti curu nek uživa a ona će ti doći sama!
Čini se da je maloj nakon nekog vremena dosadilo to dozivanje pa je otišla s frendicom. Gledao sam tad tužnog izgubljenog dječaka, muzika je odlična, mali je očito žestoki fan - sve pjesme inače urla naizust - ali tog trenutka on uopće više nije doživljavao koncert, izgleda da mu je ona bila jedini razlog što je tu!
Nakon nekog vremena cura se pojavila, nosila je punu bočicu mineralne vode. Prišla je dečku a ovaj se presretan posve okrenuo prema njoj. Otpila je gutljaj i pružila bočicu njemu. Meni se to činio kao baš sladak njihov zajednički trenutak...njih dvoje mirni usred paklene vrućine i divlje gomile piju mineralnu - ali samo mi se činilo tako! Klinac je okrenuo bocu naopačke i počeo si sipati vodu po glavi! Cura je počela vikati da je žedna i pružila ruku da mu uzme vodu ali nije uspjela jer je mali vodu već dodao svom frendu koji se također zalio po glavi. Taj je pak bočicu proslijedio trećoj frendici, ta si je okrenula bocu iznad glave ali nije pala ni kap!
Gledao sam malu žednu i (ne)pokislu i njenog dragog kako se luđački smije...i mislim si kako mali ima emocionalnu inteligenciju kakvog trola - dajem im vrlo malo zajedničkih dana :)
Kasnije sam otišao van i kupio si bocu iste takve vode. Deset kuna! Bočica od pola litre obične (ne mineralne!) no-name vode deset kuna!! Odmah sam se sjetio malene i činjenice da je njenih deset kuna isparilo u sekundi.
Uzdah nakon što sam popio gutljaj nije bio samo zbog zadovoljstva...
:)
Post je objavljen 26.05.2005. u 14:12 sati.