eo mene opet...ja nesto ko fol bila i naucila psihologiju juce... i vidi srece,pita me prvo licnost-znam,odbranbeni mehanizmi-znam :) i temperament... znam :D a joj... jdine tri stvari sto sam znala... i jos sam imala onih pluseva iz vjezbi(ko kad ja volim psihologiju :P )i petaka dobih ... zijanih se ja,iskreno receno pravo :D...
ugl.
u zadnje vrijeme se sve cesce svadjam sa starcima... i uglavnom su nasli nacin kako da me promjene... ucjenjuju me... misle valjda da ce mi tako pomoci... a sipak mi pomazu...dodje mi da sve bacim u vodu... ali ovaj put necu... cesto sam se predavala u zivotu...sad necu vise,bar ne za ovo!
znaju kolko mi je vazno da studiram u becu ili hamburgu.. i naravno,koriste to da bi me ucjenili...
sinoc mi je stari postavio ultimatum...
u roku od godinu dana,moram prestati pusiti,piti,i rijesiti se svih poroka,moram naci sebi posao(sto pokusavam evo citavu godinu vec,helo?!al sta god da nadjem njemu ne odgovara),pa cu za pocetak raditi s njima(ako Bog da)...,da zadnju godinu budem super odlikas,i da pocnem ja brinuti o kuci... da kuham,i te stavri...halo...jebiga sve ovo prije moze i nekako(premda ce biti tesko zbog onih poroka-nisu oni djabe poroci...)...ali,halo,ja nikad nisam morala brinuti ni za koga osim za sebe samu... pa to bih i uspijela,gdje god da odem...al ja da kuham,perem ves,peglam(pa dobro,to inace ja i radim u kuci...ja uvijek peglam),i drzim kucu cistom,pored njega i mog brata,onakvih "cistunaca"... ne vjerujem da cu to uspijeti..nikad nisam voljela brinti o kuci,nikad... sve drugo moze...mogu kopati na 37 stepeni citav dan,al ne u kuci!!i eto... ma ja sam previse lijena za toga...
al jebiga,vazno mi je da odem... vrlo mi je vazno... ja ako ostanem ovdje ja cu se previse opustiti i nikad necu zavrsiti fax... jest da bi to znacilo,da sad mogu raditi sta hocu,i ovu zadnju godinu s rajom svojom provoditi tulumareci...ali,da li se stavrno isplati?! ne... znam ja to,al pitanje je hoculi biti dovoljno jakog karaktera i prema sebi i prema drugima,i izdrzati sve to... sumnjam,ali moram... vama se ovo sve mozda cini glupo,al meni je ovo u zadnje dva mjeseca postao glavni problem,i ooko toga mi se i u zivotu sve vrti...ne zanima me ljubav,ne zanima me nista osim da odem odavde...a jedino tako to mogu... mozda bih ja mogla i bez pomoci mojih roditelja to uspijeti,al ipak sam svjesna da je moj otac u pravu.. do sad sam ipak bila pomalo razmazena... nisam nista niakd morala...evo meni je kazna za net vec mjesec il dva aktivna,pa mi oept placaju racune... nikad nisu kontrloisali da li ucim ili ne,ili detaljno gledali knjizicu,rijetko su kad na roditeljske isli,jer smatraju da nema potreba za tim... i tako dalje... nije mi neogranicen izlaz,niti mogu izaci bas kad god hocu,i sve to...al moglo je isto tako biti da je sve bas suprotno tome...pa sta bih onda?!
isplati se,jelde,da izdrzim ovu godinu...i ako se onda skroz odviknem od svojih poroka a naviknem na ove druge,dobre,stavri,bit ce dobro...
Boze daj mi snage za to... molim te,...kada sam upisivala srednju htjela sam upisati prvu gimnaziju...bila sam uvijek odlicna ucenica,zadnju godinu sa 5.0 zavrsila,nikad probleme pravila nisam(osim kad je bas bilo potrebno :P ),imala diploma za kojekakva takmicenja,i polozila prijemni... i pogodit sta? nisam uspijela upisati se ni sa vecim brojem bodova od dovoljnog... zasto?nisam imala stelu!
i to je za mene bila propast...citav ljetni raspust sam preplakala...tad sam se ja mislim i pormjenila..sada nemam vise vremena pisati o tome,moram u skolu,ali ako bih opet zakazala negdje,ubila bih se...a ovo nije sala ni glupa fraza...jednostavno je tako...
Post je objavljen 26.05.2005. u 10:29 sati.