Zadnja stanica. U busu gužva. Svi pohrle na izlazna vrata.
Ne volim se gurati, pa obično pričekam da svi izađu.
Ovoga puta sjedila sam i čekala da se ljudi iz prolaza maknu. U suprotnom redu činio je to isto stariji Gospodin. Istovremeno smo ustali i krenuli. Pogledali se. Zastala sam i rekla «Izvolite» kako bi on prvi izašao. Uz «Hvala» Gospodin je krenuo prema vratima, a ja za njim.
Kod vrata je malo zastao, okrenuo se prema meni i uz blagi naklon i pokret ruke rekao mi «Izvolite» kako bih ja prva izašla. Pogledali smo se i nasmijali ovoj našoj maloj igri lijepih riječi i gesta.
Sitnica koja mi je uljepšala cijeli dan.
Post je objavljen 26.05.2005. u 09:34 sati.