Pregled posta

KRAPINA - PETROVSKO - PREGRADA

A kaj bi se uopće o Krapni moglo reći da se već nije reklo?
Zato sam otišao na Hušnjakovo brdo da se od gospončeka Neandertalca von Krapinskog raspitam o Krapini njegova doba.
Topli dom moga današnjeg domaćina otkrio je Dragutin Gorjanović - Kramberger, glasoviti geolog i paleontolog, a moga domaćina nazvao Homo neanderthalensis krapinaensis, što će reći Krapinski pračovjek.
Krapinski praljudi, praljudice i pradječica izrađivali su oruđe od valutica, musterijenskom tehnikom (naziv je dobiven po lokalitetu Le Moustier).

DAROVI ZA NEANDERTALCE
Veliki i mali Neandertalci dočekaše me raširenih ruku.
Podijelih im darove: glavi obitelji, Starom Dobrom Japici poklonih najnoviji Navigo Sistem, GPSMAP 60CS GAMRIN, e ne bi li se lakše snašao u okrutnoj prirodi, pronašao kakav

debel i mesnat praplijen i njime usrećio gladnu dječicu.
Njegovu šogoru, dakle ženinom bratu, mladom i snažnom Ujaku Vanji, kako ga nazvah, poklonih fantastičnu televizijsku digitalnu kameru, Sony, kako bi mogao snimiti kvalitetne dokumentarne filmove o lovu i ribolovu, a sačuvane dokumentarce, poslije evolucijskih dozrijevanja, prodavati engleskoj državnoj televiziji.
Gospođi Mameku, inače ljupkoj dami srednjih godina, oko 25, poklonih laptop hp invent i pokazah joj, naravno, kako može otvoriti svoj blog.
Mamice su štrukle pekli djeci za fruštuk, jer su odrasli muškarci otišli u lov. I dok je razgrtala žar vatre, stalno je pogledavala na ovaj sjajni stroj, kao da prati što to tamo pišu, no, dobro, neću ih imenovati.
Štefu, odraslijem dječaku, poklonio sam mali Samsung mobitel, kako bi u društvu bio cool-faca, a mlađem, Jureku, poklonih OLIMPUS CAMEDIU, digital cameru C-2500L, da fotografira ostalu djecu, a nama ostavi foto-zapis mlađahnih mu kolega i kolegica iz novoizgrađene dječjo-vrtičke špilje.
Ti su pokloni, kako se kasnije pokazalo, bili PUN POGODAK!
Svoju mobitel-kameru, najnoviji proizvod Sony Ericssona, naravno nisam puštao iz ruku, skrivečki uslikavajući neardetalce u mjihovu Neandertal Polisu - Krapini.

DVOSTRUKO GRIJANJE
Dok su se klinci zabavljali poklonima, glava obitelji, rečeni Japica i Ujak Vanja lovili su i snimali ovećeg medvjeda, ja sjedog kraj vatre u toples odjevene, dobro držeće mamice.
I, mogu vam reći, imao sam dvostruko grijanje: od vatre i topline bujnih majčinskih grudi ljupuškaste Praljudice.
Poslije nam se priključiše krapinski Hateovci, Tomislav Brzlečki i Žarko Kostelić.

SVRHA PREDAVANJA
Tada sam krapinskim praljudima, praženama i pradjeci održao predavanje o informatičkim prednostima novoga doba, zorno prikazujući i tumačeći svaki aparat. Moje su riječi praljudi popratili salvama spontanog pljeska, dok su Hateovci više ispaljivali salve smijeha.
Čini se da sam jedino ja bio ozbiljan. Naravno i Japica.
S ljubavlju je gledao u moje poklone. Pipao ih je, te znatiželjno njuškao, prinoseći ih ustima da bi im osjetio i odredio miris i okus.
U njegovu sam pogledu razabrao da je svjestan prednosti civilizacijskih dosega. Informacija je osnova svega, shvatio je. Kad ima dobru informaciju, onda ima i dobar plijen. Bez informacija njegova obitelj će gladovati ili jesti razne nehranjive plodine.
A to je i bila svrha predavanja.
Pokazao mi je GPS koji ga je odveo do krvoločnog mede, zatim je uzeo kamenčinu i ubio medvjedčinu. Ujak Vanja i mali Jurek su sve to snimili, Mamek je odmah napisala novi post i stavila ga Blog, a Štef je mobitelirao rođacima i pozvao ih na domijenak.
Kad smo se opraštali od domaćina, u očima sam mu vidio tužno pitanje: da smo imali sve ove naprave ne bismo izumrijeli.
- Ne Japica, ne biste.

KAD SE NEGDJE OTEGNE
I krenuo sam dalje, ostavljajući iza sebe vrlo slikovita Krapinu, okruženu bregima po kojima su se stisnula naselja: Bobovje, Doliće, Donja Šemnica, Gornja Pačetina, Lazi Krapinski, Lepajci, Mihaljekov Jarek, Podgora Krapinska, Polje Krapinsko, Pretkovec, Pristava Krapinska, Strahinje, Straža Krapinska, Škarićevo, Šušelj Brijeg, Tkalvi, Trški Vrh, Velika Ves, Vidovec Krapinski, Vidovec Petrovski, Zagora i Žutnica.
Sva su ta naselja ostajala iza mene strjelovitom sporinom.
Dočekaše me druga naselja.
Najprije ona koja su pripadala opični Petrovsko: Benkovac Petrovski, Brezovica Petrovska, Gredenec, Štuparje, Svedruža, Stara ves Petrevska Mala Pačetina. Slatina Svedruška, Rovno, Podgaj Petrovski i duga, vrlo duga Preseka Petrovska.
Kad sam ugledao Dvorac Bežanec, ssvratio sam, znajući da je Pregrada tu negdje.
Ali to negdje se oteglo.
Hodaš, hodaš pokraj kuća i ulica, a nigdje središta grada. Vidim tek neka dva tornja tamošnje crkve. Koja su, koliko god im se približavao, jednako udaljena od mene.
I već kad sam izgubio nadu da ću ikad stiči u Pregradu, eto je. I središta i gostionice Zagorcu u kojoj sam našao smještaj.

Prohodao sam 27 kilometara.
Danas idem u Kumrovec. Naime, putem sam čuo da je tamo rođen Drug Tito, a da je jedno vrijeme tamo učiteljevao i direktorevao u tamošnjoj školi gospodin Račan.

Post je objavljen 26.05.2005. u 06:39 sati.