Marketing
Dan Neovisnosti
Pitam se tko je 24. svibnja slavio Dan Neovisnosti Eritreje?
Ova fotografija je snimljena negdje u Svedskoj. Odrzane su proslave sirom cijele zemlje a glavna svecanost je bila u Asmari. Govor koji je odrzao predsjednik Isaias nasmijao bi me da jos uvijek ne osjecam zalost zbog ljudi koji zive tamo.
U proteklih 14 godina postignut je veliki napredak, po predsjednikovim rijecima, al jos je dug put da bi se rijesili svi ekonomski problemi. Teskim radom doslo se do napretka u obrazovanju. Kroz tezak rad akumulirala se nova masinerija i tehnologija. Kroz tezak rad ojacali smo svoje samopouzdanje. Kroz tezak rad smo postigli zavidno vrijedan napredak al jos bitnije je sto se iza horizonta nadzire jos svjetlija prespektiva. Ne samo da smo radili tesko neg smo odlucili raditi jos teze jer sve sto smo postigli nismo dobili kao Mannu sa neba neg smo uz velike zrtve i strpljenje sami stekli.
Mnogo je toga sto me samo nasmijava u ovom govoru, al pitam se da li to smijesno i ljudima koji su ga slusali.
Pitam se i tko su ti ljudi koji ga imali prilike slusati kada je drzao ovaj govor?
U Eritrei, gradjani su ili u vojnim kampovima ili na jos uvijek cuvanim linijama bojisnice, u zatvorima ili se skrivaju da ne bi bili odvedeni u zatvor ili vojarne gdje se provodi obuka. Jedan dio ih se sprema da pokusa pobjeci iz zemlje.
Snage sigurnosti skupljaju ljude po ulicama i pretrazuju kuce provodeci mobilizaciju. Vlada ne postiva ni ti svoj zakon koji je sama donijela, a to je da svi gradjani od 18 do 40 moraju sluziti vojni rok u trajanju od godinu i pol dana.
Koliko li je samo onih koji su na sluzenju vojnog roka vec vise od deset godina? Koliko li je samo djevojaka iskoristavano po vojnim kampovima gdje su ododjene na sluzenje vojnog roka?
Cuo sam da je 2003, vlada primorala studente zavrsnih godina da provedu zadnju godinu studija u vojarni Sawa ( od spomena tog mjesta svi Eritrejci se jednostavno zgrazavaju jer je to najveci kamp za obuku ).
Da li je to onaj napredak u obrazovanju koji predsjednik spominje u svom govoru?
U ozujku ove godine stotine studenata je nekako uspjelo da pobjegne iz tog kampa i pobjegne u Sudan, a u Sudanu je odlicna situacija kako svi znamo. Pomislite kako je to bjezati iz svoje zemlje i traziti nesto bolje u Sudanu.
Da li ce se ikada docekati da predsjednik u svom govoru kaze kako ce svi politicki zatvorenici biti pusteni na slobodu, kako ce neovisne novine imati priliku da pocnu sa radom, kako ce se dozvoliti osnivanje drugih stranaka osim njegove i organizirati izbori. Da li ce stanovnici Eritreje docekati da cuju svoga predsjednika da kaze da odlazi sa vlasti. siguran sam da bi se radovali tome mnogo vise neg rijecima koje im govore da ce biti bolje.
Post je objavljen 25.05.2005. u 20:18 sati.