Jučer smo se našle da proslavimo rođendan, Njen. Nas tri. Čekala nas je na dogovorenom mjestu, iako smo mi krenule na vrime. Štoviše, došle smo 20 – ak minuti prije. Ali nam je na putu do mjesta dogovora palo na pamet da ona voli cvjetna iznenađenja, pa smo joj odlučile priuštit jedno... ali cvjećarne ni za lijek.
(Sad slijedi odvlačenje od prave priče ili možda i ne...
Žene, do cvijeća je doista teško doći, čak i kad ne tražite nemoguće!
I da, male stvari čine život. I Mali – Veliki ljudi.)
Mjesto prvog pokušaja: – Koliko vam je ova ruža?
– 5kn, ali ako ćete jednu 10kn, a ako je mislite aranžirati bar 15kn... ovisno o tome što želite. Dat ću vam ovih 10 ruža za 50 kn.
– Nećemo, hvala.
(Napomena: ova nazovi gospođa nam je već jednom nudila ljiljane za 10 kn/kom, ali ako ćemo baš taj veliki s više cvjetova onda 20kn/kom, naravno da nikad nećemo!)
Mjesto drugog pokušaja: – Imate li ruže?
– Nemamo, ali imamo ove već aranžirane buketiće za 50kn.
– Hvala, nećemo.
(U pozadini se čuje nazovi gospođa s mjesta prvog pokušaja kako komentira našu probirljivost u stilu... a šta ove misle?!... i druga koja nas bez ikakve potrebe brani u stilu: pusti šinjorine da izaberu šta žele za svoje novce. Idemo dalje.)
Mjesto trećeg pokušaja: – Možemo li dobit jednu ružu?
– Pričekajte, vidite da su nam stranci tu i da se pokušavamo s
njima sporazumit.
(Čekamo 5 min, iako je očito da stranci ništa neće kupit, a ni da se ovi s njima neće sporazumit. Kasnimo.)
– Gospođo, molimo vas, žuri nam se.
– Čekajte, šinjorine...
(Da naravno... baš imamo toliko vrimena.)
Mjesto četvrtog pokušaja: – Imate li ruže?
– Ne!
Mjesto petog pokušaja: rade iza 17:00, iako je 17:00 prošlo, a mi naravno kasnimo.
Mjesto šestog pokušaja: – Možemo li dobiti jednu ružu?
– Šinjorine, pričekajte.
– Naravno.
(U međuvremenu stariji gospodin bira čestitku i ne može se odlučiti nekoliko minuti, a šinjorine cupkaju u mistu.)
– Izvolite, izaberite.
– Izabiremo i hitamo dalje.
(Prilazi nam gospođa i govori da mora da volimo osobu kojoj nosimo tako prekrasnu ružu. Ni ne zna koliko je u pravu. Ne zna iz kojeg pokušaja smo dobile ružu, koliko smo zbog nje skrenule s puta, koliko će značiti osobi kojoj je namjenjena i kakvo nas iznenađenje čeka... a uz koje sasvim sigurno pristaje ruža.
Krenule smo s Baća po ružu, stigle do Prime, vraćamo se na Baće... busom doduše, jer kasnimo 15 – ak minuti.)
.................................
Stižemo. Sa zakašnjenjem, ali ipak na vrijeme:-). Ruža čini svoje... razgaljuje.
Čestitke... i moje nestrpljivo razotkrivanje iznenađenja:
– Draga, jesi li ti to...?!
– Jesam... to je iznenađenje!
– Vidi se... skroz si se zaokružila. Propupala si...
– Znam, vidi se skroz. Nisam vam tila prije reć dok nisam bila sigurna.
– Čeeeeeeeeeeeestiiiiiiiitamooooooooo!
– Znači, udaješ se?!
– Jesam!
– Pozvane ste na vjenčanje!
– Ne mogu vjerovat!
– Ni ja!
– Ni ja!
............................
Kad ideš na kavu ne očekuješ ovakva iznenađenja! Za mene je vrhunac promjena boje kose i frizure... ali takva promjena dolazi do izražaja samo kad se ništa ne događa, bar ne ništa veliko! Tako da je moja promjena uočena tek nakon 2 sata razgovora. Ko nas je gledao ili slušao ona 3 i po' sata, koliko smo se družile, mogao je vidjeti kako zračimo nečim nevjerojatnim. U samo jednom trenutku postale smo veće Trojstvo, nego što je ikad i mogao pomisliti onaj tko nam je dao taj nadimak.
Još uvik ne mogu virovati da mi se prija udaje za misec i po' dana... a ni ona, vjerojatno. Još manje da je ona već majka, noseći plod utrobe svoje. Ona je prva otvorila sezonu u stilu one: ljepotice, moje prijateljice, svaka svome jatu krenule...
Neobičan osjećaj!
Uistinu...
...............................
I da, to mi je treće vjenčanje kojem ću prisustvovat u sljedećih misec i po' dana.
Svjedok radosti...
Neobičan osjećaj...
Uistinu...
Post je objavljen 25.05.2005. u 13:15 sati.