Marketing
BLOGOMOBIL EKSPRES: SVETI KRIŽ ZAČRETJE - KRAPINA
Odmoran i oran, jedva sam dočekao jutro da bih nastavio put prema Krapini, glavnom gradu predhistorjske Hrvatske, glavnom gradu kajkavske popijevke i glavnom gradu Krapinsko-zagorske županije. Nikad još u životu nisam bio u trostrukom glavnom gradu. Valjda me to stimuliralo da sam 17 km prevalio za svega 3,25 sati. Ako ovako nastavim, eto me na idućim olimpijskim igrama u Kini. Trenirat ću na relaciji Zagreb – Peking.
Dakle, ostao sam dužan reći koju riječ o Svetom Križu Začretju. O imenu sam već sve rekao, a sad bi valjalo reći i nešto drugo što bi vas zanimalo.
Ljubitelji književnosti bit će zacijelo oduševljeni što većina ulica nosi naslov književnika. Meni osobno važno je što sam vidio kuću u kojoj je umro, 1879. godine, Lavoslav Vukelić, pisac meni jedne od najdraže antiratne pjesme Kod Solferina.
Oduševila me i roda. To je druga roda koju sam susreo na ovom putu. Svoje gnijezdo nije svila na dimnjaku, nego na elekrtičnom stupu. Koja je to savršena arhitektura! Uhvatio sam muža rode kako još dograđuje gnijezdo. Valjda za buduće roda-klince gradi neku terasu ili balkon, tko će ga znati.
ZANIMLJIVOSTI
Možda nekoga zanima kad se prvi put spominje to lijepo zagorsko mjestašce. Pa, evo i tog podatka: Spominje se u prvom popisu župa Zagrebačke biskupije, što ga je godine 1334. sačinio Ivan Arhiđakon Gorički.
Međutim, ni ovdje se nije moglo bez neizbježnog Bele IV. Tip je bježao pred mrskim mu neprijateljem, pa se sklonio u današnjoj Bedekovčini. Tamo mu je majstor popravio kočiju, a on mu je zauzvrat darovao posjede i plemićku titulu, pa valjda i samo Začretje.
A možda biste voljeli znati da je crkva Svetog Križa bila u posjedu nekog Petra, sina Nuzlinova. A vi sad pogađajte tko je taj tajkun Petar koji si je mogao priuštiti da bude gazda crkve!
Ljubitelje dvoraca možda zanima onaj kasnobarokni dvorac, ponešto neobična tlocrta u obliku slova "V". U tom je dvorcu rođena Katarina pl. Keglević. Udajom postaje Patačić, a bila je jedna od rijetkih pjesnikinja plemkinja koja je pisala pjesme narodnim jezikom.
Mijenjali su se vlasnici, od Francuza, Nijemaca do baruna Janka Vranyczanya Dobrinovića. On je unaprijedio vlastelinstvo i pripojio mu dobra Puhakovec i Šenjugovo. Pa kad vas već sve zaanima, onda ću reći da je u drvenoj kuriji u Puhakovcu umro Ivan Kukuljević Sakcinski, književnik, povjesničar i čovjek koji je prvi progovorio hrvatskim jezikom u Hrvatskom saboru. Još samo ovo: u Šenjugovu je djetinjstvo i mladost provela prva hrvatska novinarka i poznata književnica Marija Jurić Zagorka, jer joj je otac bio upravitelj imanja.
Tu je i dvorac Mirkovec koji danas služi kao socijalna ustanova za nezbrinute starije osobe. Došla su takva vremena da starije osobe, pritom i nezbrinute, budu zbrinjene u pravom dvorcu!
ŠKOLE I MUZEJ ŽITNICA
Jest da se Zagorci rađaju s malom maturom, ali ima i pučkih škola, valjda za nezagorce! Pučka škola u Začretju primila je prve đake, zamislite, 13. travnja 1838. godine!
Tu je još i čitaonica koja se ugodna smjestila (kao podstanar?) u kući Pavla Fizira još davne 1876. godine, a kad joj je bilo dosta podstanarstva, u onom mračnom režimu, 1977., seli se u sadašnji prostor, zgradu bivše škole, koji možete vidjeti na jednoj od mojih umjetničkih foto-uradaka.
Ima još jedna zanimljivost vezana uz kulturu, moj dični Konte. U zgradi žitnice, izgrađene 1796. godine, otvoren je nedavno novi muzej imena - Muzej žitnica. Naravno da tamo nije izloženo starinsko žito, nego vrlo vrijedne umjetnine. Tako je Ivan Lovrenčić svome rodnom mjestu poklonio 99 slika, a moj pokojni prijatelj Rudi Stipkovič, također Svetokrižanin, svoje karikature poklonio školi.
Ljubitelji oružja mogu razgledati vrijednu privatnu zbirku hladnog i vatrenog oružja, stare povelje, ugovore, pisma i fotografije gospodina Stjepana Jačmenice, oca poznate kajkavske pjesnikinje Verice Jačmenice Jazbec.
GDJE SE RADI?
Još samo da spomenem da se u Svetom Križu ima gdje raditi. Tu koricu kruha i poneki kolač možete zaraditi u Honingu, Požgaj prometu, Polimu, Piljeku, Perfekti, Mišaku, Lešku, Dijakoviću, Detmers-kontejneru, P. Z. Sv. Križ Začretje, Polanšaku, Varpingu, Kerateku i Metal-Benetonu. Kad znate da općina ima svega oko 7000 stanovnika, koji žive u, osim u samom mjestu, još i u naseljima Brezova, Ciglenica Zagorska, Donja Pačetina, Dukovec, Galovec Začretski, Klupci Začretski, Komor Začretski, Kotaricee, Kozjak Začretski, Mirkovec, Pustodol Začretski, Sekirišče, Štrucljevo, Švaljkovecc, Temovec, Vrankovec, Završje Začretsko i Zleč, e onda vidite da tu nije loše živjeti. A da nije loše, pokazuju i pune škole lijepe djece.
A na vlasti je, zna se, koalicija SDP, HSS i HNS.
U jednoj takvoj školi bio sam nešto dalje, u Lepajcima. Dva razreda, dvije učiteljice i mnoštvo radosne djece. U prvom razredu, djecu uči oku ugo-dna Marija Klasić, dok u drugom razredu djeca uživaju uz neobično simpatičnu učiteljicu Dušanku Jakopović. Imaju i malu školu, ali u razred nisam mogao, jer djeca baš uče neđto važno, pa da ih ne dekocentriram.
I djeca i dame tvrde da im je vrlo lijepo u školi. I meni bi bilo, vjerujte.
PREDAVANJE NA HUŠNJAKOVU BRDU
Sad se u Krapini, trostrukom glavnom gradu, pripremam za sutrašnje predavanje koje ću imati u rodnom domu, rodnoj prijestolnici negdašnje Neandertalije, sad Muzeju, samog Dedeka Kajmbuščaka. Pokušat ću objasniti pradamama, pragospodi i pradjeci (neandertalske nacionalnosti) ulogu informatičkih sredstava u modernom svijetu neaandertalske metropole. Pa, tko voli, nek izvoli!
Post je objavljen 25.05.2005. u 07:51 sati.