Mislim da mozemo konkurirati i najokorjelijim nogometnim navijacima sirom Europe i Juzne Amerike. Ne znam koliko stotina kilometara daleko od bilo cega sto nalikuje nekakvoj civilizaciji, usred nicega, okruzenih pijeskom i zvjezdanim nebom, pokusavamo dobiti signal za TV kako bi pratili vecerasnju utakmicu. Premjestamo teski televizor s jednog mjesta na drugo, pokusavamo sa zabijanjem vilica i svakakvih zica u antenski prikljucak, redom iskljucujemo sve radio uredjaje i prikljucujemo njihove antene, u nadi da ce se bar bezvucni crno bijeli snijezni signal pojaviti na ekranu. Naizmjenicno drzimo zicu koja predstavlja antenu, kako bi svojim tijelima eventualno bili bolji provodnici signala. Pa to nema nigdje, ni najveci navijaci se ne mogu pohvaliti s takvom zeljom, takvom lucidnom kreativnoscu da iz nicega naprave nesto za nogomet. A nitko otkacen za nogomet, sve pristojna djeca sa svih strana svijeta. Evo nas: Island, Jemen, Svicarska, Francuska, Kanada, Bosna i moja malenkost. Sedmorica. Smogovci. Ne uspijevamo, padamo s nogu od umora, pocinje pijescana oluja. Ciao, treba sve zatvoriti i mirovti do jutra.
Post je objavljen 30.06.2004. u 21:15 sati.