Baš danas gledam blog od frendice.
Tek sad mi je dala adresu i to onako nenadano. Naime ja sam u neku ruku egzibicionst pa sam skoro svima rekao koja je adresa mog bloga. Ostali za koje sam znao da imaju blog nisu, i baš sam se razveselio kada mi je rekla.
Ta cura je nešto nevjerojatno. S njom sam prošao dosta toga. Ponekad je naporna, ali kada bolje pogledaš tko nije? Možda smo tu osobinu njoj pripisali jer ju je lakše uočiti sa crvenom kosom (ovo fakat nema smisla kaj sam rekao, no dobro)
Unosila je svjetlo u naše male živote iako njen nije bio baš uvjek med i mljeko. Malo smo ju ignorirali. I sada imam negdje papir gdje ju ja i njena dobra frendica olajavamo (sorry) no ta je faza prošla.
Gledajući njen blog ponovo sam proživio neke trenutke iz svog života. Tužne i radnosne no nadasve nostalgične. Ovi srednjoškolski trenutci se pamte i zaboravljaju.
U depri sam. Fali mi Močvara, fali mi noćno kupanje i sudari u Španjolskoj, fale mi tulumi u crkvi (vjerovali ili ne), fale mi... prošli trenutci našeg života.
Ljepo je gledati unatrag no treban gledati unaprjed.
Moram se konačno primiti mature!
Sa štovanjem, Ribac
Post je objavljen 24.05.2005. u 20:19 sati.