... nije da ne volim cvijeće i nije da mi proljeće nije drago, dapače, čak štoviše.. ...to mi je godišnje doba baš nekako po ukusu ... ali, ali, drveće i cvijeće moje milo drago, pa daj malo milosti meni jadnoj i kukavnoj, dajte entovi te ini korjenasti stvorovi, razmjestite malo tu sezonu parenja i rasparivanja po cijeloj godini...
što...
ma ništa, peludna hunjavica..
... sve je bilo super do prije par dana, kad sam naslijepo uletila u oblačinu prašine, polena, peludnih zrnaca i još koječega mikroskopski malog, što me onda tako fino opičilo po gornjem dišnom, da sam se jutros probudila s
najsexi glasom najsexifon djevojke....
...daaa...alergična sam...
... i daaa...mrzim to...
mrzim kad mi nos po cijeli dan slini
mrzim kad odem fino našminkana na neki hepening, pa me uhvati svrbeće ludilo, i svo moje umijeće mackanja ostane rastopljeno na suznome licu mome...
i mrzim kad mi se kiše u prepunom tramvaju
i mrzim kad mi je rašpa u grlu
aaaaa.... kad će već jednom nestati sve te MUCICEEEEEEE.....
mrzim ih.
mucice.
Post je objavljen 24.05.2005. u 20:13 sati.