Kažite, gdje su nestali dani?
Oni dani i one noći,
u kojima smo ti i ja
tako bezbrižno razgovarale,
bez opterećenja,
bez nekog srama,
bez okolišanja.
Recite mi, jesam li ja kriva?
Što je dan nestao kao san,
što nje više nema ovdje,
što sam iznova sama?
Šapnite mi, hoću li je opet vidjeti?
da li ponekad misli na mene,
da li joj je žao,
da li se ikad upita,
što je bilo sa mnom?
Jer ja ću je uvijek pamtiti.
Zvuk njenog glasa,
te zagubljene oči,
pogled pun tuge,
i njene riječi,
pune laži.
U koje sam ja tako sljepo vjerovala
a na kraju sve izgubila,
trebala sam tada znati,
kada mi je rekla,
prijateljice moja...i skrenula pogled...
Post je objavljen 24.05.2005. u 19:44 sati.