Gracanica
--------------------------------------------------------------------------------
Nedaleko od Lipljana (antickog grada Ulpijana) i starog episkopskog sredista nalazi se manastir Gracanica, jedan od najznacajnijih predstavnika Srpsko - vizantijskog stila i ujedno jedan od najznacajnijih spomenika srpske srednjevjekovne arhitekture. Manastir je zaduzbina kralja Milutina i nastao je izmedu 1313. i 1321. godine na temeljima srusene Bogorodicne crkve iz XI vijeka. Gracanica spada u najbolje ocuvane srpske crkve iako je vise puta bila pustosena od Turaka. Prva stradanja datiraju izmedu 1371. i 1383. godine kada joj je spaljen pirg i mnogobrojne knjige iz njene biblioteke. Ponovo je opljackana za vrijeme Kosovske bitke, da bi je 1455. napustio i mitropolit. Vec 1481. manastir se pojavljuje u turskim evidencijama i vremenom dobija odredene povlastice zbog gajenja sokolova za sultane. U manastiru se 1538/39. godine formira stamparija, a otprilike u isto doba vrsi se obnova crkve. Sljedeca znacajna obnova kada je crkvi vracen olovni krov obavljena je oko 1620. godine. Manastir nakon toga stagnira, da bi u XVIII vijeku poceo lagano da propada i gubi svoj znacaj. Zbog takvih prilika od prvobitnog manastirskog kompleksa ostala je samo crkva sa pripratom. Gracanicka crkva Uspenja Presvete Bogorodice je jedno od najljepsih i najoriginalnijih ostvarenja ne samo srpske srednjevjekovne arhitekture. Gradena je na temeljima vizantijske bazilike iz XI vijeka, a u njenoj osnovi je ravnokraki krst upisan u pravougaonik dimenzija 13x17 m. To je petokupolna gradevina sa centralnom kupolom postavljenom na stubove u naosu, dok su bocne manje i postavljene su u uglove izmedu krakova krsta. Dva monumentalna stupca odvajaju usku unutrasnju pripratu od naosa. Sredisnja i bocne apside su iznutra polukruzne, dok su spolja trostrane cime se naglasava vertikalizam i teznja ka visini koja je u potpunosti ostvarena, a da nije narusen sklad cjelokupne gradevine. To je postignuto gradenjem dva dvostruko ukrstena svoda gdje je nizi sirok kao i crkva, dok je visi znatno uzi. Na taj nacin formirano je stepenasto uzdizanje masa na cijem vrhu se nalazi kube. Iz tog razloga fasade nisu pretjerano dekorativne vec su zidane od kamenih blokova sa pojedinim elementima od opeke. Spoljasnja priprata je dozidana sredinom XIV vijeka cime je narusen prvobitni sklad gradevine. Ona, ipak, ne degradira crkvu, nego je svojim Raskim rjesenjima cini dinamicnijom i arhitektonski slozenijom. Ubrzo nakon sto je crkva sagradena pristupilo se njenom zivopisanju. Zbog svoje netipicne konstrukcije unutrasnjost nije bila podesna za oslikavanje, ali je to ipak obavljeno na nacin kojem se ne moze zamjeriti. Vodeci slikari bili su Mihailo i Evtihije, a bili su to dvorski slikari kralja Milutina. Kompozicije fresaka ukazuju na bogoslovsku ucenost slikara i narucioca, a glavni cilj im je bio prikaz vladarske ideologije Milutina. Ono sto je kod ove crkve tako posebno je upravo to uklapanje fresaka, sa preko 200 likova svetaca i preko 100 kompozicija svetaca, na tako nezahvalnim povrsinama. Tu se prvi put pojavljuje i prikaz vladarske dinastije Nemanjica sa 16 portreta. Crkva manastira Gracanice predstavlja jedinstveno rjesenje u arhitekturi svog vremena. Ni jedna crkva nije joj prethodila oblikom ili idejom, a pogotovo skladom cjeline, tako da ona predstavlja nesto uistinu vjecno i neponovljivo.
Post je objavljen 30.06.2004. u 19:41 sati.