U MANASTIRU OSTROG, KOD SVETOG VASILIJA
Čuda stižu jedno drugo
Blešti svetilište na vrhu stene i vidi se izdaleka. Čudo je priroda koja ga okružuje, čudesan je vrtoglavi put koji do njega vodi i ako je verovati onome što se priča, a bez vere se ka Ostrogu i ne kreće, nikada niko
nije stradao idući njime
Tekst i snimci: LJubica Petrović
O čudima vezanim za manastir Ostrog u Crnoj Gori ispredane su legende i priče. Čuda postoje. Na mnoga se naiđe u hodočašću. Blešti ovo svetilište na vrhu stene i vidi se izdaleka. Čudo je priroda koja ga okružuje. Čudesan je vrtoglavi put koji do njega vodi i ako je verovati onome što se priča, a bez vere se ka Ostrogu i ne kreće, nikada niko nije stradao idući njime.
Autobusi dolaze do donjeg manastira. Svakoga dana tokom celog leta ovde ih je nebrojeno. S dolaskom jeseni posetioci su tu svakog vikenda, sve do kraja godine. Nije važno da li je hladno, da li pada kiša ili promiče sneg, ljudi ne odustaju. Ka gornjem manastiru čak i veoma teški bolesnici hodaju, a turisti se voze taksijem i po osobi plaćaju jedan evro.
U sveca sve vere veruju
Na ulasku u kapelu gde su mošti Vasilija Ostroškog piše da pristupe oni koji dolaze sa verom. Ne kaže se kojom verom ili verom u šta. Zato u ovoj velikoj pravoslavnoj svetinji ima mesta za ljude svih veroispovesti. A najčešća vera svih hodočasnika je vera u ozdravljenje, svoje ili svojih bližnjih. Neki izgube volju za životom, a čuli su već toliko puta za moći velikog svetitelja, pa dođu. Čuli su da je sveti Vasilije mnogima pomogao, hoće li i njima? Šta to Ostrogu privlači ljude? Pre svega, dobar glas koji se daleko čuje.
Prošlog vikenda bilo je hladno. Protojereji crkve Rođenja presvete Bogorodice u Sremskoj Kamenici Teodor Katić i Gavro Milanović mislili su da neće biti velika gužva. Na put je krenulo osamdesetak ljudi, misleći da pod Osrogom neće biti gužve. Kakva pogrešna procena!
Podno Ostroga našli smo na više od 30 autobusa. Pristigli su iz Vojvodine, Valjeva, Šapca, Beograda, Mladenovca, Republike Srpske. Svaki je prešao stotine kilometara da bi stigao ovde.
Pričaju ljudi da su čuli ili videli kako su neki ozdravili posle jednog, dva, tri ili više dolazaka u Ostrog. Neke žene su zatrudnele, iako godinama nisu mogle da imaju decu, kada su u manastiru dodirnule lozu koja je nikla iz stene na kojoj je sveti Vasilije umro. Momak koji je dobio blagoslov da sipa posetiocima vodu i pazi da se ona ne prosipa kaže da je njegov život išao pogrešnim putem, potpuno je bio zastranio. Sada je dobro, ima svog duhovnika i pomaže u manastiru već jednu godinu. Mnoga je čuda video, kaže, ali nije svakom dato da ih vidi. Dešava se, takođe, da neko ima toliko greha da ne može ni da uđe kod svetitelja - jedna devojka je pala u nesvest pred samom kapelom.
Svi koji dolaze pričaju o detetu koje je palo sa zida i ostalo nepovređeno i o bombi koja nije eksplodirala. I Srpska pravoslavna crkva pominje da su se čuda dešavala na grobu svetog Vasilija. Zbog toga su njegove mošti prenete u manastirsku kapelu, koju je on i podigao. Odatle je upravljao eparhijom.
Radost i svetlost
Kapela je mala i u njoj se oseti velika energija, pa bila ona od sveca ili od mnoštva ljudi koji mu sa verom prilaze. Svako se u njoj oseća drugačije. Samo oni koji žele posebnu molitvu i pomoć zadržavaju se duže u kapeli. I svako ostavi neki prilog. Pošto kažu da Vasilije noću ustaje i hoda, većina vernika mu ostavi čarape. Svako ko dolazi u Ostrog donese ulje. Po odlasku svi dobiju malo osveštanog ulja i vode. Kažu da je dovoljno staviti jednu kap u litar iste tečnosti pa imati osveštanu celu količinu. Jedan Sremac iz okoline Mitrovice kaže da je redovno donosio ulje i vodu i davao bolesnoj ćerki. Sada je dobro, hvala Bogu, kaže on, ali bilo je kritično.
Niko ovde ne govori koja je njegova muka, ali želi da čuje da je neko bio jako bolestan i ozdravio. Kako reče jedna od putnica iz naše grupe, Rumunka udata za Novosađanina, bolest ne bira, a kada medicina nema rešenje, svi traže duhovni lek. Posle posete svetitelju ljudima se vraća volja za životom i radom i svetlost i boja u lice. I niko ne bi u Ostrog došao da ne veruje da je tako.
Najveću fascinaciju donosi noć. Stepenice do kapele su zakrčene ljudima koji žele da baš tu, što bliže svetitelju, provedu noć. Iako je na okolnim planinama te noći pao sneg, na zemlji spavaju i stari i mladi i deca, a niko se nikad nije razboleo. Ponesu ćebad i vreće za spavanje, pa ih i ostave u manastiru. Zatrebaće i drugima kada dođu, a možda i njima ako ih put i životna muka ponovo ovamo nanesu. Oni koji reše da noć provedu pod krovom, smeste se u manastirski konak sa drvenim klupama. Obično neko u prostoriji celu noć peva duhovne pesme i molitve i retko ko spava. Kažu, lepo je bdenje uz svetog Vasilija.
U Ostrog treba doći jednom ili tri puta. A potom koliko hoćeš, ili koliko ti treba
Post je objavljen 30.06.2004. u 19:20 sati.