Jedan od najjačih domaćih nakladnika, zagrebački VBZ upravo je objavio roman Čovjek bez prošlosti, sarajevskog književnika Aleksandra Hemona.
Aleksandar Hemon (1964.) Sarajlija je ukrajinskog podrijetla, bivši novinar koji se uoči rata javio pričama po periodici, a potom i objavio zbirku pripovjedaka Život i djelo Alfonsa Kaudersa. Godine 1992. Hemon je otišao na studentsku razmjenu u SAD, gdje živi i danas. U SAD-u Hemon je objavio dopunjeno izdanje svoje prve zbirke pripovjedaka i na engleskom je jeziku objavio pod naslovom The Question of Bruno. Knjiga je izazvala veliku pozornost među tamošnjim književnim connosseurima i u kratkom je roku prevedena na desetak jezika.
Slijedeći Hemonov roman Čovjek bez prošlosti u potpunosti je osmišljen i napisan na engleskom jeziku i od svoga autora napravio je literarnu zvijezdu. Ta autobiografska mistifikacija u kojoj Hemon pripovijeda život svog alter ega Jozefa Proneka tematski je u velikoj mjeri oslonjena na Sarajevo, Bosnu i SFR Jugoslaviju, i to Jugoslaviju iz onih vremena kad još nije bila zanimljiva CNN-u.
The New York Times Hemona je nazvao ''izvanrednim, darovitim i upravo neophodnim piscem'', američki ga tisak uspoređuje s Nabokovim i Conradom, a zadobio je pohvale uglednih kolega poput Amy Tan ili Zadie Smith.
O romanu Čovjek bez prošlosti Jurica Pavičić napisao je slijedeće :
"Publici svikloj na Grlom u jagode, Tribusonov memoarski ciklus ili ranog Kusturicu bit će neobično čitati prozu u kojoj se opća mjesta (popkulturne, nipošto političke) jugonostalgije amarkordovski raspredaju na engleskom jeziku, kao dio američkog literarnog iskustva.
U romanu Čovjek bez prošlosti Pronekov životopis u prvom licu pričaju njegovi prijatelji/očevici, a pri tom se mogu izdvojiti tri odjelite cjeline.
U prvom dijelu knjige narator pripovijeda o Pronekovom odrastanju u Sarajevu osamdesetih.
U drugom dijelu Pronek se kao pripadnik ukrajinske manjine zatječe na stipendiji u Kijevu tijekom antidemokratskog udara u Moskvi. U trećem, Pronek je imigrant koji dobiva posao da za Greenpeace prikuplja novčane priloge po kućama. Roman završava borhesovskom novelom o ruskom ‘’bijelom’’ časniku Jevgeniju Picku i njegovim pustolovinama po Harbinu i Shanghaju početkom stoljeća, što je komad proze koji podsjeća na prvu zbirku zbirku priča .
Najuvjerljiviji dio knjige je onaj sarajevski, dok u većem dijelu knjige Hemon pokušava zanimljive motive i opažanja dovesti i na romaneskni format i tehničkim vratolomijama povezati u jedinstvenu proznu konstrukciju. "
Post je objavljen 01.07.2004. u 09:59 sati.