Ja sam vam covjek koji puno sere. I to ne samo dok prica ili pise, nego ovako i inace, na WC-u kako bi se reklo. U prosjeku je to oko 3 puta dnevno, ali se ne tako rijetko zna popeti i na 6 puta npr. Tih 6 puta moze biti lijepo raspodijeljeno preko cijeloga dana, a ponekad 3 puta u pola sata, i onda jos 3 po danu. Ponekad se desi i da serem jednom, ali poprilicno rijetko (treba napomenuti da onda proizvod takvog cina obicno nije rijedak nego se samo jednom-na-dan sranje rijetko desi). A ponekad kad imam lagani proljev onda me od svih tih probavnih sokova pocne peci guzica... A sta ces, tesko je to... Da ne spominjem kako cesto cim popijem kavu imam potrebu ici na WC, mada sam se mozda sa njega upravo vratio.
Nego, da se vratimo na temu (na kojoj zapravo jos nismo ni bili). Buduci da puno serem, imam puno vremena i za razmisljanje. I tako padaju na pamet svakakve stvari od toga je li jestiva ona sunka u frizideru koju je mama poslala nekad oko uskrsa do smisla zivota i nastanka svemira. I tako se zadubi covjek u misli o tome kako je sve nastalo i naravno sto je bilo prije toga. Onda dolazi osvjestenost o besmislenosti svega te onaj hladan osjecaj u dubini duse koji se tice univerzalne usamljenosti...
E otprilike onda nekada se cin sranja zgotovi uz onaj lijepi *plop* i lagano prskanje vode po testisima, da ne kazemo jajima jer ce ipak testisi zvucati kulturnije, ups, rekao sam jajima, a jebiga sad... U tom trenutku dolazi onaj osjecaj zadovoljstva i olaksanja i hladnoca iz dubine duse naglo nestaje i biva njime zamijenjena. Tada se sjetim velikog zen majstora Joshua (Chao-Chou, 778-897.) kada ga je jednom jedan ucenik upitao:
"Sto je Buddha?"
A ovaj je odgovorio:
"Stvrdnuto govno."
Yours truly,
~John Fressner
Post je objavljen 24.05.2005. u 13:09 sati.