kad sam bila mladja, igrala sam se trazenja boga.
nedavno sam se igrala trazenja lakseg puta.
pokusala naci veliki znak "exit" na laksi nacin.
pokusala shvatiti sto trebam uciniti, kako se "pokajati".
danas mi je pokazano da stvari nisu toliko jednostavne, da zivot nije samo niz nanosenja *rijec* i ispravljanja istog.
odrjesenje se nalazi u neocekivanom. pokora se ne provodi prema nizu utvrdjenih pravila.
stvari koje su se danas dogodile kroz niz gubitaka, grotesknih susreta, razocaranja i sitnih pronalazaka na kraju, pokazale su mi kako vidjeti. ne gledati, puko promatrati svijet, vidjeti. vidjeti svijet u detaljima, na cisto novi nacin, u kretanju, nizu dogadjaja koji se ne ticu samo mene. kao da prvi puta stvarno udisem.
kulminacija neocekivanog, sve u jednom naocigled obicnom danu, od budjenja do ovih nekoliko minuta prije spavanja navodi me da kazem, jednostavno, mislim da je ovaj nastavak "velike karmicke pustolovine" zavrsen.
ujutro, prije svega, usred biljezaka na seminaru, ubacila sam "absolution".
Post je objavljen 24.05.2005. u 10:34 sati.