Družim se s ljudima koji previše razmišljaju. Zato jer sam i ja takav. I meni i njoj je stalo i zato previše razmišljamo. Filozofiramo o našoj vezi. I to nas iscrpljuje. Jer da nam nije stalo ne bi uopće, blo bi nas baš briga. Filozofiramo jer je naša veza pod pritiskom. Ja za manje od tri tjedna odlazim iz Hr na tri mjeseca. Ona je to znala od prije, ali sad se svelo na tri tjedna i to je postalo napeto. Zbog tog pritiska ful smo stavili nogu na gas a to nije dobro. Non stop smo zajedno i dođe do toga da se zasitimo i da nam je dosta. Koliko god bio vremenski pritisak rekao sam joj da bolje da se ponasamo kao da pritiska nema i da se viđamo rjeđe. Inače bi se zasitili prije vremena i vjerojatno ne bi dobro završilo.
Neki dan nam je bilo mjesec dana:)
Uopće ne želim razmišljati što će biti poslije ta tri mjeseca. Želim živjeti sada. Koliko god bol bila velika na odlasku. Danas sam pomislio da je gotovo kad smo se rastali. Dosao sam doma i pjevao Gibonnija "činim pravu stvar" uz pokoju suzu. Nisam mogao da ne nazovem frendicu koja me utjesila i pomogla da shvatim da to nije tako strasno i da nam treba malo pauze.
N, hvala ti! Ti si najbolja!
A onda me nazvala...
Hehehehehehhe:)))))))
Post je objavljen 23.05.2005. u 22:45 sati.