Sjećaš li se bezazlenih igara naših
kad smo sanjale o tome da postanemo slavne pjevačice?
Reci mi sjećaš li se?
Previše je godina prošlo od tih dana,
nijedna od nas dvije više nije sama.
Sada su tu drugi ljudi,
s tisuću različitih ćudi.
Nisam naviknuta na sve ovo, a nisi ni ti,
reci mi, gdje su nestali naši sni?
Znam da je mnogo godina prošlo i sada smo već odrasle,
ali, pitam se, jesmo li tom izazovu dorasle?
Milijun je pitanja kojima odgovor htjela bih znati,
sjećaš li se kako si na ramenu mome znala zaplakati?
Gdje su nestala ta vremena stara,
puna veselja i ludih igara?
Zašto se ne možemo još jednom vratiti
i sve to ponoviti?
I sada, dok gledam slike stare,
oči mi se opet žare.
I kao da sam opet dijete,
ali to su samo uspomene lijepe.
Iako je mnogo vremena iza nas,
znaj da još uvijek čujem tvoj glas.
Kao kad smo se zajedno smijale i igrale...
kao kad smo bile...
prijateljice.
Post je objavljen 23.05.2005. u 22:51 sati.