Eto, bili smo kod mojih na oproštaljci.
To je već nekoliko godina tradicionalno kod mojih staraca, dođemo se svi pozdraviti sa njima jer odlaze na more preko ljeta.
Ove godine mi je posebno teško jer ih neću vidjeti 3 mjeseca. Na godišnji idem tek 29.08.
Volim to kasno ljeto daleko dolje na jugu.
Volim poluprazne plaže.
Volim kad nema dječje vike i cike.
Volim kad mogu naći mjesto za sjesti u omiljenom kafiću na omiljenom trgiću.
Volim kad mogu plivati u miru.
Volim kad nema gostiju u kući previše.
Volim kad nema nećaka i kad je brodić samo naš.
Volim svoj mir i svoju komociju.
Ove godine ćemo prvi puta biti cijeli godišnji u svom apartmanu.
Spavat ćemo na svom velikom i lijepom krevetu.
Doručkovat ćemo na svom balkončiću sa predivnim pogledom na Brač.
Seksat ćemo se kad god ćemo htjet a ne samo kad staraca ne bude doma.
Ah, uživancija.
Samo, tko će čekati tri mjesecaaaaaaaaaaaaa... poludjet ću...
U zadnje vrijeme sam totalno zabrijala na neke aktivnosti koje pomalo vuku na sport.
To inače ni pod teškim drogama ne bi bio moj izbor.
Posebno sam zabrijala na bicikl i na badminton.
I tako dragi i ja danas krenuli na Turbo centar kupiti onu mrežu za badminton i rekete.
Nekako su mi se na putu do reketa ispriječile jedne divne japanke boje fuksije.
Inače nisam pobornih pink i inih boja i jedino što je prihvatljivo od tih je boja fuksije.
I bila sam sasvim dobra. Lijepo sam pogledala cijenu. 179,99 Kn. Kak u toj Magmi sve vole "zaokružiti" na 0,99 Kn. Kao to psihički djeluje na ljude. Jeah...
I onda se moj mužić sjetio da je vidio jedne dobre trofrtaljne hlačice koje su super za njegov bike i da bi u njima bio pravi biker.
Narančaste. 350 Kn.
Lagano mi se digla svaka moja kratka vlas na glavi.
"OK, ak već moram pljunuti 350 kn za hlače, kupi si bar normalne hlače. Evo ove sive."
I nakon pol sata "prijateljkog uvjeravanja" uzeo je sive troftaljke.
I jedne crne japanke "za plažu" koje pašu uz hlače naravno.
I onda smo spazii jedne šminka Tom tailor tene koje su mu se baš svidjele.
Pa smo uzeli i njih.
Onda je moj mali kalkulator u glavi napravio bzzzzzzzzzz... 750 kn. The end of your shopping.
E pa ak može on - mogu i ja.
Japankice mojeeeeeeeeeeee... stižem...
I onda tuga beskrajna - nema br. 36.
Nikad nigdje nema br. 36.
Ali... možda... sasvim malo možda, ali zaista mi možda budu pristajale br. 37.
I pristajale su.
Japanke su inače Made in Brazil. Heheheh.. Sad znam zakaj je Marisi tak luda za njihovim japankama.
Eh ta boja fuksije baš uvijek upada u oči.
Tak je i meni upao jedan divan cekerčić boje fuksije. Samo 100 kn. I moj je.
I naravno da smo kupili još i najbolji čips na svijetu i još sladoled i total je bio 1050 KN.
Hvala mojoj dragoj frendici na posuđenoj kartici za zaposlenike - platili smo 750 Kn.
Što i nije loše.
I sad smo sretni ko mala djeca.
Mašemo repom... I idemo sretni pajati.
Post je objavljen 23.05.2005. u 22:16 sati.