Marketing
19 – Zabranjen pristup!
Na rivi je bio crveni natpis na biloj tabli, napisan na 4 jezika - ZABRANJEN PRISTUP! Nitko nije smio neovlašteno doći na lanternu, bez prethodne najave. A kada bi se i uočio brod, brodica ili običan čamčić, bio bi usmeno upozoren, preko radio-stanice ili megafonom da se udalji od otoka na udaljenost, gdje se može usidriti, a s koje ne može na otočić. To se doista strogo nadziralo, jer se nitko nije smio kupati, niti iskrcavati na otočić. Ribarili su uokolo samo pojedinci, a dozvolu za iskrcaj, điradu i guštanje u otočiću i lanterni, imala je samo nekolicina odabranih pripadnika rodbine i prijatelja svjetioničara i to samo uz posebnu dozvolu Plovnog područja. Naravno, na lanternu su još samo mogli pripadnici vojske i tadašnje milicije (sad policije, naravno)… Imali su svjetioničari dopuštenje čak da i u posebnim situacijama, prilikom ugroze njihovih i života obitelji, a i sigurnosti lanterne, upotrijebe i vatreno oružje, koje se redovito čistilo. Jednom sam pitao oca čemu te puške u zaključanim ormarima služe, pa mi je tako nekako objasnio. Sjećam se dobro da bi svaki dolazak nekog plovila u pravcu lanterne bio popraćen dozom opreza i nadziran dalekozorom do trenutka njegova usporavanja ili redovitog javljanja radio-stanicom. Svaka lanterna je strateška točka od vitalne važnosti za Jadran, pa su ih tada tako i tretirali…
Naravno, do ratnih vremena, Sv. Andrija je bio Raj Zemaljski, pa se ni oružje tamo nije koristilo, osim u svrhu plašenja neposlušnih. Obično bi to bili Talijani, čijem bezobrazluku nije bilo granica; znali bi prečesto koristiti kanal 16 na radio stanici (=jedan od 100 UHF frenkvencija/kanala, na kojima se komuniciralo prije izuma mobitela, a koji je isključivo bio namijenjen za razgovor u nuždi). Kad razgovarate preko radio stanice, svi koji su na tom kanalu/frenkvenciji, mogu Vas čuti i to je dobro kod kritičnih situacija na moru (PAN-PAN ili MAYDAY = pozivi upomoć); ali neeee, oni bi razmjenjivali recepte za brudet na kanalu 16, pa bi ih ćaća često na raznim jezicima znao slati u……. jel' ;) No, znalo se to dovuć s jahtetinom veličine po otoka, pa bacit sidro, a raspale svitla kao u Las Vegasu (a znalo ih je bit i takvih). Onda bi ih se lipo upozorilo, a nakon toga ako ne bi otišli, uslijedile bi i prijetnje. Jer pazite ovo; pomorac zna da je na nekoj lokaciji lanterna. Ako vidi dva svitla, pomisli da se zabunio, promijeni kurs i bum, vrlo lako se može nasukat!
Pravila su bila jednostavna; na svjetionik ni u njegovu blizini nitko ne smi, nešto kao i u nacionalnom parku, samo veličinom puno, puno manje!
Naravno, do ratnih vremena, Sv. Andrija je bio Raj Zemaljski, pa se ni oružje tamo nije koristilo, osim u svrhu plašenja neposlušnih. Obično bi to bili Talijani, čijem bezobrazluku nije bilo granica; znali bi prečesto koristiti kanal 16 na radio stanici (=jedan od 100 UHF frenkvencija/kanala, na kojima se komuniciralo prije izuma mobitela, a koji je isključivo bio namijenjen za razgovor u nuždi). Kad razgovarate preko radio stanice, svi koji su na tom kanalu/frenkvenciji, mogu Vas čuti i to je dobro kod kritičnih situacija na moru (PAN-PAN ili MAYDAY = pozivi upomoć); ali neeee, oni bi razmjenjivali recepte za brudet na kanalu 16, pa bi ih ćaća često na raznim jezicima znao slati u……. jel' ;) No, znalo se to dovuć s jahtetinom veličine po otoka, pa bacit sidro, a raspale svitla kao u Las Vegasu (a znalo ih je bit i takvih). Onda bi ih se lipo upozorilo, a nakon toga ako ne bi otišli, uslijedile bi i prijetnje. Jer pazite ovo; pomorac zna da je na nekoj lokaciji lanterna. Ako vidi dva svitla, pomisli da se zabunio, promijeni kurs i bum, vrlo lako se može nasukat!
Pravila su bila jednostavna; na svjetionik ni u njegovu blizini nitko ne smi, nešto kao i u nacionalnom parku, samo veličinom puno, puno manje!
Post je objavljen 23.05.2005. u 19:23 sati.