Prije nekoliko tjedana umrla je stara mamina teta. Sve sto je ostalo iza nje pronašao sam slučajno u jednoj vrećici: stari sat, crno bijele fotografije dalekih rođaka, molitvenici i tekica. Tekica u koju je tetkica zapisivala svoje snove i vizije. Kakvih sve tu svjetova ima! Ukratko, stara teta moje mame, bila je prava bezjakinja. Zagorska keltica.
Naime, naši znanstvenici među kojima su i dr. Dragan Primorac i dr. Mladen Marcikić napravili su genetsku kartu u Hrvata, iozoliravši genotip Eu18- skupinu koja nam govori da su svi oni čudaci zvani Zagorci, opravo isti oni koje je naš Herostrat hrabro pohodio u svojem hodočašću u Začretje, u stvari prakelti sibirskog podrijetla. Eu18 je zapadnoeuropski (prakeltski) genotip koji se poklapa sa zapadnom grupom centum jezika i star je 30.000 do 40.000 godina, s prvotnim podrijetlom iz središnje Azije (južni Sibir). Etnokulturno se s tim genotipom u nas većinom poklapaju kajkavski dijalekti i ta se etnogrupa kolokvijalno u nas naziva "Bezjaki", a odlikuju se uglavnom sitnijim rastom te svjetlijom kosom i očima.
A po Sibiru su poznati i sibirski šamani.
Šaman klasičnog (tj. sibirskog) tipa osoba koja može stupiti u kontakt sa svojim duhovnim pomoćnicima te u ekstazi putovati u razne svjetove nedostupne običnom čovjeku. Među šamanove „zadatke“ spada pripovijedanje onosvjetovnih iskustava i uvida važnih za dobrobit suvremenika. On često stoji u središtu društvenog života dok nerijetko uz njega egzistiraju i drugi religiozni i svjetovni „autoriteti“. On predstavlja (po)svećenika, socijalnog radnika, glumca, pjesnika, muzičara, mistika, psihologa, znanstvenika, meteorologa i šaljivdžiju u jednom.
Zagorje nam je dalo i dva velika šamana. Maršala i vrhovnika. Titu i Franju. Oni su nam bili- baš sve. Oni su za nas iz viših svjetova spustili Bratstvo i Jedinstvo, tvornice radnicima, dali Zastavu 101 i Hrvatsku. Oni su nam ukrali standard i Dinamo.
Materijalna kultura Kelta u našim krajevima je prilično dobro poznata, no duhovno je neproučena. A keltska umjetnost je imala magijski značaj. Kelti su imali svećeničku kastu Druide, o kojima se zna puno dok su bili u Galiji, a kakav je druidski biljeg u nas o tomu se malo zna. Po mojem mnijenju duhovna kultura, umjetnost, religija i magija i druidski nauk imali su veliki utjecaj na naše krajeve. Kelti su nam ostavili svoju metafiziku, kult svjetla, zmije, zemlje, konja, jahača, mjeseca, sunca, ostavili svoje troglave bogove, svoje androgine, ostavili su nam svoj solarni i lunarni kult, svoju telursko-uransku hijerogamiju, svoja uranska i telurna i ktonska božanstva, svoj ritam i zračenje svojih božanstava.
I tako je naš Herostrat dobro uočio da su Zagorci jedan začudan i nerazumljiv svijet, vrlo sklon padanju u trans. Možda ti prakelti sibirskog prorijekla, ti munjeni šamani danas nemaju svoj sveti šator yurtu, ali imaju svoju kleticu. A upravo tamo se oni penju uz drvo života, svade i sude, kude i hude svijetom duhova, sa svijetom živih.
No budite pažljivi kad nekom varaždincu velite da je Zagorec, jer oni se odmah uvrijede. Teta, varaždinka, je bila vrlo čudna žena. Nikad se nije udavala, živjela je uvijek sama, asketski, bolovala je od epilepsije. Radila je kao učiteljica i kao znanstveni radnik u gradskom arhivu. Proučavala je povijest, običaje i kulturu našeg naroda i strašno držala do narodnih običaja i tradicije. S druge strane bila je fanatični vjernik. Družila se samo s časnim sestrama i lizala je oltare. Umrla je pomračena uma izgubljena u vizijama svojih svjetova kojima ju je obilato zapljuskivalo more njenog nesvjesnog.
Jedna od zadnjih vizija svoje smrti koje je doživjela bili su jeleni koji su dosli pred njenu kuću i snažno rikali, kolačili bjeonjače na nju i zvali je. Nije im se mogla oduprijeti. Tjerali su je da pije iz nekog vrča i ona je pila. Piće ju je pretvaralo u živu vatru. Uzeli bi je tada na svoja svoja leđa i ponijeli nebom sve do jednog brda. Do Golgote. Ona je znala da je to Golgota i tamo je očekivala dobrog Isuseka koji pati i koji će je povesti sa sobom. No kako se približavala brdu vidjela je kako puca koza na Isusovu tijelu i kako iz njega izlazi -zmija. Dobri Isusek se pred njenim očima pretvarao u gnjusnu zmiju. A zmije su zločeste jer ih tak uče u crkvi. Zmija je -vrag! I tada zmija hvata staru tetu i vodi je dolje dolje dolje duboko u podzemlje, gdje ona nema zraka i guši se. Umire. Budi se iz transa. I onda idu molitve za oprost grijeha. Pokajanja. Litanije. Tanka je linija između šamana i šizofreničara.
I tak se u tetinim vizijama svi dobri dečki pretvaraju u zločeste. Tko zna možda se zato nije nikad niti udavala. Ili je to možda zbog neke neprežaljene ljubavi? Možda zbog onog mladog Luftwaffe oberleutanta sa suzama isprane crno bijele slike koji se tužnog pogleda sramežlivo smiješi iz kokpita svog Messerschmitta Bf 109 E kojim je odletio u bitku kod Kurska i više se nikad nije vratio? Ne znam, no taj konflikt u njoj samoj odveo ju je u ludilo. Konflikt između atavističkih arhetipa nekog starog svijeta kojeg je samo potiskivala i svijeta pod slojem šarenih sličica njenog fanatičnog katoličanstva. Svijet tradicije, svijet kolektivno nesvjesnog jednog naroda pomiješao se sa svijetom religijskih simbola koje nije bila u stanju transcenidrati. A gdje je bio šaman da joj ispriča priču? Da je povede, sprovede, da joj objasni i posloži kozmogoniju, da je štipne za staru guzicu i da joj se nasmije u lice? A možda je stara teta bila šaman samo nije imala kome pričati priče?
Možda ja i nisam šaman, ali svakako vam volim pričati priče.
A danas? Danas su naši šamani Jajo Houra, Ceca, Seve i Šaban. Oni nam pjevaju. Dočekuju nas pri rođenju, uvode nas u zrelost, u brak, prate nas na onaj svijet. Oni okupe 100 000 ljudi i prenašaju nam poruke iz onostranog. Oni su naša vrata za druge svjetove. Oni su ti koji pune i prazne naše morfogenetsko polje. Oni su uvijek tu kad ih trebamo. Oni nas pale, oni nas gase, dižu i spuštaju, oni nam se izruguju u lice. Oni nas uče kako da se smijemo, kako da plačemo, kako da se ljutimo, kako da zaboravimo. Oni nam preko medija saspu u lice sve sto ne želimo čuti o samima sebi. Oni su sve sto jesmo, što nismo i što bi tek htjeli biti.