Pripovjedač i pjesnik. Pisac čije je djelo izvršilo ogroman utjecaj na neke od rodonačelnika moderne književnosti (Baudelaire, Mallarmé, Valéry, u novije doba Borges i drugi), te snažno utjecalo na stvaranje novih književnih i uopće umjetničko-performativnih koncepata. Poe je genijalno povezivao suprotnosti. Zastupao je neograničenu slobodu pjesničke individualnosti, otvarao prostor iracionalnoga, klanjao se moći imaginacije kao izraziti romantičar. Istovremeno, teorijski je zagovarao i u svojim djelima briljantno demonstrirao strogo promišljenu i zanatski savršenu kontrolu nad književnim postupkom. Kombinirao je metafizički interes za istraživanje nedostupnih prostora smrti, grijeha, zločina, slutnji, s virtuoznom tehnikom zapleta i detekcije, po čemu nosi slavu utemeljitelja i tzv. trivijalnih književnih žanrova (krimića, detektivske priče, horora). Svojom pak neuravnoteženošću i alkoholizmom, te nesređenim životom profesionalnoga pisca, kritičara, urednika, stalno na rubu egzistencije, napokon i svojom tajnovitom smrću na ulicama Baltimora za vrijeme jednog proputovanja, Poe je sjedinio život i djelo u jednu od najzagonetnijih legendi moderne kulture. Objavio je zbirke pjesama Tamerlan i druge pjesme (1827) i Gavran i druge pjesme (1845), knjige priča Priče groteske i arabeske (1839/40), Priče (1845), te teorijsko-kritičke tekstove Filozofija kompozicije (1846) i (posthumno) Načelo poezije (1850).