Keramička radionica imala je ukupno 31 učesnika: 24 učenika i 7 hospitantica.
Obzirom na brojnost polaznika radionice, ovaj put nismo odmah krenuli u grad za pobliže upoznavanje, već se odmah pristupilo radu na zadanu tem: Iz dubina put visina.
Većina polaznika bilo jeprvi put u radionici, ali važno je napomenuti da su svi oni došli s predznanjem o keramici, tako da je voditelju bilo puno lakše uvoditi učenike u zadanu temu i u tehnike izražavanja glinom.
Prvi dan, ponedjeljak:
Međusobno upoznavanje, priprema radionice, izrada skica na zadanu temu.
Planirani smo, na sugestiju Davorke, izraditi dva zidna reljefa u prostoru talijanske škole, uz individualne radove.
Drugi dan, utorak:
Izrada skica, konjultacije s mentorom i hospitantima, odabir zajedničke skice za reljefe, početak oblikovanja iz gline.
Treći dan, srijeda:
Modeliranje na osnovu skica.
Četvrti dan, četvrtak:
Završetak oblikovanja, početak bojanja engobama. Prva pečenja.
Peti dan, petak:
Bojanje izradaka. Početak pečenja u raku tehnici. Imali smo dvije raku peći.
Navečer je keramičarska radionica, uz ostale likovne radionice i Šopa, organizirala vrlo uspješan Raku-party.
Šesti dan, subota:
Raku pečenje, postavljanje reljefa na zid (nažalost, samo jednog, jer drugi predloženi zid nije bio adekvatan za reljef). Reljef je bio u obliku balona, podijeljenog na sekcije, a svaku sekciju napravio je jedan učenik. Ono što je sve povezivalo u cjelinu, bio je oblik balona i jedna boja u međuprostorima.
Druga grupa učenika i hospitanata postavila je vrlo uspješnu izložbu keramičkih uradaka u obliku Babilnske kule u prostoru keramičke radionice.
Analiza ovogodišnje keramičke radionice
Bilo je previše i učenika i hospitanata. Djelomice sam i sam tome doprinio primajući sve koji su se prijavili. Uslijed toga je bilo veoma teško raditi, jer je prostor za rad bio prenapučen, a nekom individualnom radu bilo je teško pristupiti, pa sam više radio s onima koji nisu imali puno iskustva. Veliku pomoć pružili su mi hospitanti, pogotovo oni koji su bili u radionici više puta: Zinka Brekalo, Irena Bando, koje predlažem za asistente jer već sada mogu voditi ovakav tip radionica, i Jasna Malnar Ladišić.
Jedan je učenik, srednjoškolac, tjedan dana radio samo jedan veliki rad i uspješno završio (nismo ga pekli jer nije bio dovoljno suh).
Napravljeno je preko 450 uradaka.
Ubuduće broj učenika treba ograničiti na maksimalno 15 i 2-4 hospitanta.
Veoma sam zadovoljan uradcima polaznika radionice i učenika i hospitanata.
Vladala je vesela i druželjubiva atmosfera i unatoč brojnosti nije bilo nikakvih međusobnih trzavica.
Bilo je izuzetno naporno za mentora, ali kad se vide prekrasni rezultati, sve se izdrži.
Rijeka, svibanj 2005.
Mentor
Boris Roce
Post je objavljen 23.05.2005. u 17:13 sati.