Mislite da su komarci naporni u Zagrebu, posebno uz Jarun ili u šetnji Maksimirom? To je ništa kakvo je stanje u Slavoniji i Baranji. Prva bolna iskustva sam imao u Osijeku uz Dravu, gdje rojevi komaraca gospodare zrakom. Glas se brzo pročuo da je Trapula stigao u krajeve, pa su me neželjeni gosti pratili gdjegod sam se okrenuo. Kada sam krenuo za Suzu, baranjsko selo koje sam spomenuo u tekstu Ponovno u Baranji, bio sam baš fino moderno točkast. Sprej protiv komaraca nije pomogao, a morati ću dobro pročitati što piše na kutiji, jer se meni činilo da taj miris privlači komarce.
Kad smo stigli u Suzu mislio sam da je najgore prošlo. Vraga! Čak i u jutanjim satima komarci su aktivni, posebno u hladovini (inače moje omiljeno mjesto). Kada smo predvečer krenuli prema seoskoj birtiji morali smo se doslovce probijati kroz zgusnute redove dosadnih zujajućih nametnika. Ne da je oko mene kružio roj komaraca, već su za novo meso beštek pripremile porodice krvopije sve do 10. koljena srodstva. Sprej su konzumirali kao aperitiv, a mogu vam reći da baranjski komarci mogu popiti dosta.
Znate li da sam na ovom putovanju u Bačku umrljao ruke sprskom krvlju? Kad smo se zaustavili u Bezdanu, pograničnom bačkom selu na srpskoj strani, napao me komarac kojeg sam savladao hitrim udarcem. Od pokošenog komarca na rukama mi je ostala nečija krv, srpska vjerojatno ... :-)
p.s. Čitatelji sa one strane Dunava neka ne zamjere, ovo je samo jedna nevina šala :)
Post je objavljen 30.06.2004. u 12:02 sati.