Gledao sam utakmicu španjolskoga prvenstva Barcelona - Villarreal. Bilo je 3:3. Neodlučeno, dakle. Najbolje je kad mi novinar pošalje tekst u kome stoji da je rezultat bio neodlučan. Kao da ne zna na koju će stranu. Ali dobar je bio mlađi Sušec, činio je samo uobičajene pogreške. Villarreal je došao u goste Barceloni, koju predvode igrači poput Ronaldinha i Deca. Oni se bore za Kup Uefe.
Što ne valja ovdje? Sročnost. Ona je opće stratište jezične kvalitete svakog nogometnog prijenosa. Jer reporter misli na Villarreal, a govori zapravo o Barceloni (odnosno, o njenim igračima). Samo, ona je prvakom postala još kolo prije ovoga. I čini tako dvostruku pogrešku, sintaktičku i značenjsku.
A da je rekao: Villarreal je došao u goste Barceloni, koju predvode igrači poput Ronaldinha i Deca. On se (tko? - pripazite što je subjekt!) bori za Kup Uefe, bio bi daleko jasniji.
Malo zatim, još jednom: Ali Barcelona im neće samo tako prepustiti bodove, oni žele slavlje na svom stadionu.
Oni su, dakako, Barcelonini igrači, ili Katalonci, koji se nigdje ne spominju! Subjekt je Barcelona, i treba reći ona želi.
A umjesto onog im trebalo je stajati mu, opet zbog subjekta (Villarreal) u prethodnoj rečenici.
Osim toga? Ništa osobito, jednom je nešto bilo opasno po njih umjesto pravilnog opasno za njih, uz poslovičnu nesročnost. I brljanje sa samim početkom. Početak je početak, što mislite, koliko ima dijelova?!
Ostalo sam prečuo, zadubljen u doista izvrstan nogomet.
Post je objavljen 22.05.2005. u 23:10 sati.