Ponekada nestanes dok hodamo zajedno, jedno pored drugoga.
Ako okrenem glavu nema te, a inace, uvijek si tu.
Jednom, kada sam shvatila, trudim se ne gledati u stranu.
Samo ispred sebe ili slijeva jer desno, desno si ti. I ramena nam se dodiruju a
nekad, u hodu, nase se ruke sudare i prsti dotaknu.
Govorim i imam tisucu pogleda u svojim ocima.
Govorim tebi a oni, oni su u mojim ocima.
Ne brinem za to, sve dok si pored.
Drzis moju stranu. Moj plavi..plavozeleni..olujno nebeski...dubinski..
Moj...
Post je objavljen 22.05.2005. u 23:20 sati.