Ujutro 5. rujna oko 0900 sati svim je njemačkim armijama izdana Opća direktiva u kojoj je pojašnjenje ovog plana. Kako njemačka 1. i 3. armija nisu izvršile zapovijed Vrhovnog zapovjedništva, a Moltke vidi da je desno krilo strategijskog postroja njemačkih armija u pogibeljnoj opasnosti, pa još kad je od Kulka dobio izvješće da je 1. armija u bojnom dodiru s tri britanske divizije u području Coulommiresa, a stižu mu i izvješća da se u smjeru Pariza užurbano preslažu francuske postrojbe, Moltke u stožer 1. armije 5. rujna šalje pukovnika (oberstleutnant) Hencha s izričitom zadaćom da 1. armiju zadrži i odmah je vrati na desnu obalu rijeke Marne. Kako se francusko lijevo krilo nikako ne može stabilizirati, a sve to poradi stalnog pritiska njemačkog desnog krila i brzog odstupanja britanske armije, Žofr je prisiljen planirati povlačenje francuskih 3., 4. i 5. armije čak preko rijeke Sene i Aube i da organiziraju obranu na crti Bar de Luc – Pariz, no, s time da sve armije krenu u protunapad čim se francuska 5. armija izvuče iz opasnosti okruženja. Žofor traži od 6. armije da odmah krene prema Parizu i da pod svaku cijenu tamo stigne prije njemačkih postrojbi, te traži od ministra rata da mu snage obrane Pariza podredi kako bi se lakše organizirala obrana i zapovijedanje. Birtanskoj armiji šalje zamolbu da se konačno prestane povlačiti i organizira se za obranu u području Nogent sur Senne. Zapovijeda francuskoj 3. armiji (5., 6. i 15. korpus, tri pričuvne divizije, konjanička divizija i četiri eskadrile) pod zapovijedanjem generala Saraja, da odmah ojača obranu Verduna i da se makne od te tvrđave, a francuskoj vladi predlaže da se odmah evakuira iz Pariza. Francuska 6. armija odmah je poslušala zapovijed i izvukla se iz bojnog dodira s njemačkom 1. armijom, te se presložila i zauzela položaje za obranu grada Pariza. Francuska 5. armija (zapovijedanje je preuzeo general Franse d' Epere) prešla je Marnu u području Šato Tjerija i nastavila se povlačiti uz održavanje veze s konjaništvom prema Britancima i desno od sebe s novoustrojenom francuskom 9. armijom (9. i 11. korpus, 42. divizija i 9. konjanička divizija) kojom zapovijeda general Foš. Na desnom krilu 3. armija također je poslušala zapovijed i ostavljajući dio snaga kod Verdena povlačila se dalje od utvrde održavajući vezu s francuskom 4. armijom (2., 12., 17. i 21. Korpus) kojom zapovijeda general Langl de Kari. Doista ovakvo preslaganja francuskih armija postupno je sve više ličilo na udubljeni oblik koji je bio pogodan za obuhvat njemačke 1. armije koja je daleko naprijed izbacila svoj raspored. No, sada i njemačka 1. armija iznenada mijenja svoj smjer, pa se stvara nova situacija. Žofr je odmah obavijestio generala Galijenija, zapovjednika obrane Pariza, da njegove postrojbe mogu biti uporabljene u smjeru Meauxa, a 6. armiji zapovjedio je da odmah napadne i ugrozi desni bok njemačkoj 1. armiji, ta da time pruži potporu britanskoj armiji koja se pripravila za obranu na rijeci Seni. Kako su sada sve savezničke armije zauzele povoljne položaje za izvedbu protunapada, Žofr je izdao zapovijed da se 6. rujna ujutro otpočne s napadom na svim crtama bojišnice, ali je bitka na Marni stvarno započela već 5. rujna u popodnevnim satima kada je njemački 4. pričuvni korpus iz sastava 1. armije naletio, u pokušaju da izvidi situaciju na zapadu, na jake snage francuske 6. armije koje su ga odbacile na rijeku Ourcq (Urk).
Post je objavljen 22.05.2005. u 19:30 sati.