Norijada, norijada...
Jedna i jedina koja će mi ostat u sjećanju.
Navodno smo bili dobri. Nije bilo (puno) razbijenih tramvaja i buseva.
Nije bilo brašna. Mislim, bilo ga je ali smo ga mi donirali za Caritas.
Sve je počelo još dan prije...
U četvrtak smo već počeli. Najprije su došle majice. Kričavonaranđaste sa crnim slovima. Iza su statistički podatci (razred, škola, generacija) a sprijeda interna fora koju razumiju svi koji su bili na maturalcu u Španjolskoj:
NO FUMAR(ne puši (moj kurac))
NO TOCAR(ne diraj (moje cice))
NO FLASH(ne slikaj sa flešom (moje tjelo))
(u dvostrukim zagradama si naše slobodne interpretacije)
Sve je počelo u školi gdje smo profesorima pjevali pjesme. Većinu smo strpali u bećarac gdje se jedan stih se posebno ističe:
"Miranička ti si svima digla,
Davala si kad si kome stigla
O-cje-ne
Hop-sa-sa!"
Na Džamiji smo počeli piti, pa smo na kratko otišli u KKZ gdje smo počei piti i gdje smo prisilno promjenili repetoar na radiju, pa smo otišli kod Vlade gdje smo počeli, errr, nastavili piti (tj počeli ispočetka). Vlado imaš prejeben stan! Naravno već se jedna cura urokala, a Markec si je malo popil više tak da je skakao po stanu ko klokan. Rekli smo mu da se sutra nikom ne ispričava jer su njegove isprike duugačke. I nije se ispričavao.
Sljedeći dan je petak. Noriajda službeno počinje.
Najprije smo išli na Sljeme ne Puntjarku na fini ručak. Eeee, gradska deca baš ne znaju hodat po brdima.
Tamo smo i dalje pili (a neki nešto i više... ne brinite se ima još u rinfuzi) dok su se neki i preveć napili pa je došla prijateljca Hitna Pomoć i odvela dvije cure. Kasnije sam čuo na raduju da je primljeno samo četvero pijanih u bolnice. Dakle naša škola je odnjela 50%.
U 4 se kreće na Jarun. Striček ZERT-ovac je jednom tako jako zakočio da su mnogi dobili modrice i popadali na pod. I onda maturanti uništavaju tramvaje.
Na Jarunu se moglo sve prošvercati na sporedne ulaze. Trebalo je paziti jer ipak su se redari vozali u civilu na biciklima.
Elemental, Ramirez, Vatra, Crvena Jabuka, Prljavo Kazalište+one dvi ća vode po ure torture...
Nema prigovora. Dobro obavljen posao.
Sreo sam neke ljude što ih nisam vidio već duuugo vremena. Nostalgija... (pozdrav myeye!)
Društvo se raspalo. U rane sate sam bio doma. Ali je bilo super i nemojte ovo propustiti ako još nemate 18 let.
Sa štovanjem, Ribac
Post je objavljen 21.05.2005. u 04:12 sati.