Pavlova izjava od jučer: "Proputovao sam toliko zemalja i upoznao toliko momaka (u Biblijskom i drugom smislu), ali mogu reći da su naši dečki najzgodniji". Ja sam mislio u sebi: "E moj Pavle, ako tako razmišljaš, onda nisi vidio puno svijeta."
Ujutro sam se uputio tramvajem prema kolodvoru, i ostao iznenađen onim što sam vidio. Toliko zgodnih dečkiju u tramvaju i na ulicama!!! Svi tako "gay" obučeni i sređeni. Ma nešto prekrasno! Do kolodvora sam vidio najmanje desetak za kojima mi se objesila vilica. Pišem pismo prijatelju Dinu: "Sjećaš se kad smo nedavno raspravljali kako Hrvati kažu da imaju najljepše cure na svijetu i zaključili da je to jako primitivno mišljenje? Povlačim što sam rekao, bar kad je o dečkima riječ!"
Bio je prekrasan sunčan dan, ulice prepune ljudi, a isto tako i kafići. Popodne sam doletio u Split. Trebao sam dosta dugo čekati idući let, pa sam otišao prošetati Trogirom. A u Trogiru atmosfera prava ljetna. Grad prepun turista, kafići i restorani prepuni. Stao sam u jednom Internet kafiću da se javim prijateljima i stavim prethodni post na blog. Posjet tvrđavi Kamerlengo, uživanje u suncu i moru, večera na rivi. Iz susjednog kafića treštila je Abbina Dancing Queen. Okretao sam se da vidim što se to događa u susjedstvu ali nisam skužio nijednog kolegu iz sindikata. :-)
Nedostaje mi kretati se među ljudima. U USA se odvezem s autom na posao i s posla opet kući. Glavno mjesto za sastajanje s prijateljima su restorani, shopping centri, ili pak Starbucks kafići. Promenada i riva za šetnju i opuštanje jednostavno nema. Za takve ležerne izlaske se nema ni vremena. Život u USA je jako užurban i stresovit. Poželio sam se vratiti nazad kako bih mogao živjeti mirnijim životom.
Eto, stvarno idem iz ekstrema u ekstrem! Od jučerašnjeg sumornog raspoloženja i depresije do današnjeg uzbuđenja u šetnji Zagrebom i Trogirom i želje da se vratim u domovinu prepunu prirodnih ljepota. Tko tu može napraviti odluku!!!
I na kraju par viceva koje sam doživio od starije generacije. Pavlova gazdarica me pitala da li ja u Americi slušam Radio Mariju. ????? Kaže ona ga svaki dan sluša i ljudi se javljaju iz cijelog svijeta, vjerovatno se u cijelom svijetu sluša. Da da, vjerovatno – kažem ja. Na informacijama na Splitskom aerodromu pitam ja bakicu gdje ima Internet cafe? Ona je malo tražila u svom notesu, pa se onda dosjetila da zove prijateljicu. "Halo Mare, znaš li ti gdje ima Internet u Trogiru?" Nakon toga mi je ljubazno objasnila gdje se nalazi "Internet" u Trogiru, a ja sam joj se tako slatko zahvalio da se rastopila od nježnosti.
Post je objavljen 22.05.2005. u 13:32 sati.