Barbara i ja smo živjele na istom ulazu u Vukovaru. Išle smo u isti vrtić u istu grupu. Poslije smo se iza zgrade igrale u parkiću. Radile smo razno razne torte od blata i pjeska. Šetale se uz Dunav i bile zaljubljene u malog plavog Darka. Nas troj smo živjeli u sretnoj simbiozi.
Onda je došao onaj nesretni rat. Darkov tata je poginuo, Barbarin isto. Svi smo se negdje razbježali. I naravno nikad se više nismo vidjeli.
U petak sam jedva jedvice uspjela naći mjesto u Leutu na Jarunu. Imaju dobru pizzu pa samo prijateljica i ja sjele tamo. Uz to imaju dobar wc što je meni jako bitno. Jako mi je bitno kakav wc ima birc da bi tamo išla. Naravno kad smo već htjele krenuti morale smo na piš pauzu. U wc- u su bile dve simpatične cure sa kojima smo se dotakle priče o upali jajnika ;))
I kako to biva raspričale se četri kreštave žene u wc-u ,uz puder i rumenilo. I eto slučajno prijateljica počela traćat Bosance. Veli ona uuups ,i nada se da nitko nije iz Bosne.
Ova prva je iz zagorka ,a druga je iz Vukovara . Čim čujem da je netko od kud i ja odma volim tu osobu do neba. Ispričale se nas dve i na kraju ....shvatih da je to moja Barbara.. Moja Brabara nakon 15 godina.Još samo da nađemo Darka. Mislim znamo mi da on živi u Karlovcu,..a što bi mu rekle? ko zna
Vjerujete li u slučajnost? Ne ja ne, ali vjerujem da se sve događa se nakim razlogom.
Post je objavljen 22.05.2005. u 11:29 sati.