Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mybigblue

Marketing

Usamljenost

Eto moje današnje riječi. Usamljenost; ne samoća. Zanimljivo je kako se te dvije riječi mogu razlikovati. Kako se čovjek katkad i u mnoštvu može osjećati usamljenim. Takva je otprilike i moja današnja priča. Nisam bila sama. Uvijek je tu neko društvo, nešto se događa. Međutim, postoji taj osjećaj...koji se javlja unatoč svemu. Možda je to zbog proljeća...Svi nešto pričaju o ljubavi, zaljubljivanju. Iako ne znam zašto bi se to događalo samo u proljeće. Godišnje doba je tu najmanje bitno. No dobro, podlegla sam i ja tom općem ozračju. Pitam se - gdje li sam ja u svemu tome? Prošlost ne želim dirati, što je bilo, bilo je. Čovjek na pogreškama nešto nauči i idemo dalje. Uvijek je potrebno neko vrijeme da se slegne prašina te prošlosti. To se dogodilo i ona više ne lebdi u zraku. Odlučila sam krenuti dalje, nešto naučiti, proširiti vidike. Pa i ovo je jedan od načina, na ovom "prozoru u svijet" na kojem ispisah ovaj tekst. Zanimljivo je komunicirati s ljudima. No, shvatila sam još nešto. Zavirujući u ovaj virtualni svijet, uočila sam da njime luta mnoštvo usamljenika. (Što i nije neki revolucionaran zaključak,ali to i nije bit. Bit je nešto drugo.) Svi oni nešto (nekoga) traže. Mnogi su tu upravo zbog usamljenosti, ali se, zanimljivo, ništa ne mijenja. Usamljenost ostaje. Nije to pravilo, ali se događa.
...za sve postoji vrijeme. Eh, to je još jedna ključna riječ. Vrijeme. Utrka s vremenom. Jurnjava. Primjećujem da je upravo ta jurnjava ono što nam omogućuje da bježimo od vlastitih misli, od pitanja koja si postavljamo. U toj jurnjavi katkad uspijemo zaboraviti da smo usamljeni, vrijeme nam brže prolazi. No, čini se da je to samo zavaravanje. Onog trena kad ostanemo sami sa svojim mislima, sve nam se vraća kao bumerang. Tad osjećamo da nam je netko potreban, da vrijeme neumoljivo prolazi, da čeznemo za ljubavlju. Osjećamo da smo u mnoštvu ipak - usamljeni. Sljedećeg se jutra budimo i već mislimo što sve trebamo obaviti tog dana, a nemamo vremena pa tako za sve pronalazimo opravdanje. I za to što smo sami. Pogrešno. Pitam se - kako možemo "ne imati vremena za ljubav?"

Post je objavljen 22.05.2005. u 00:32 sati.