Čekam čika Gotija u jednom underground internet cafeu, preko puta legendarnog stana u ulici Miroslava Krleže, to jest, "tamo gdje je sve počelo..." Proteklih par dana su se odvijali po nevjerovatnom scenariju: i dalje sam tumarao centrom grada i sretao sve bitne ljude, sve one koje trebam sresti, čak i one koje tek sada upoznajem. Dobro, troje nedostaju, a jedna od njih možda i nije toliko bitna. I jasno mi je kao dan da bi svaki pokusaj pravljenja nekog privatnog aranžmana pokvario ovo "namješteno" sretanje sa svima, sasvim slučajno, u hodu, u gradu. U četvrtak smo Rimini i ja otišli u shopping u najživopisniji dio Skopja - Šutka, najveće romsko naselje u Europi. Imaju (imali su?) i svog zastupnika u parlamentu, dok nije završio u zatvoru radi šverca tekstila, čini mi se. Dobro, da se ne zamaramo time, šetnja kroz šarene štandove s urnebesno jeftinom robom, način komunikacije i cjenkanja su stvarno "made my day". I ono standardno, širom Makedonije "so zdravje da si gi nosiš!", koje čuješ od prodavača/ice kada kupiš nešto kod njih, mi je još uvijek i drago i smiješno za čuti. To nisam nigdje još čuo, usprkos svim šetnjicama. I tako sada na sebi imam La Costa majicu, lijepe tamno crvene boje, za svega 5 eura. Kupio sam još nekoliko artikala po istoj cijeni, a vrhunac je bila uistinu dobra košulja za čitavih 10 eura. Zato bih od srca preporučio dragim Hrvatićima icama i inima da sjednu u auto jedan vikend i da dožive ovu ludu i dragu zemlju i kroz shopping.
Sinoć sam dobio mail od "madame special", onu koju čekam i mislim, a svi se drugi pojavljuju preda mnom. U Bugarskoj je i nećemo se vidjeti jer stiže tek u utorak navečer u Skopje. Mislio sam dobrih pola sata da prebacim let za Ženevu iz Zagreba u Skopje, pa da se ipak vidimo. No, mislim da to ipak neću učiniti, ne želim si prirediti još jednu epizodu španske serije - poslijednja noć s voljenom, pred odlazak. To smo imali u prosincu i poslije mi je bilo teško. Ionako je dobro, ionako je jako osjećam u sebi i dok se šetam Skopjem čini mi se da sam opet s njom. Još je vrlo živ taj kontakt, usprkos vremenu i udaljenosti.
Popodne poslije nogometa krećemo u planine s odabranom ekipom, da se stvarno malo izoliram i odmorim od svega. Teoretski možda zakasnim na avion u ponedjeljak jer s njima avanture nikad dosta.
Post je objavljen 21.05.2005. u 09:31 sati.