Pigmalion
Nakratko bi samo nastala tišina besmisla prije nego su mu misli otežale i ruke postale nestrpljive. Ustajao je po navici svakog dana i usporeno mehanički protezao noge od vrata do vrata prepuštajući se nekom drugom.To nije bio on, jer sam sebi nikad ne bi priznao tu svoju strast za crvenom glinom koju je želio oblikovati svojim rukama. Udahnuti joj život, osloboditi tajne. Moglo je trajati mjesecima prije nego bi rekao svojoj kreaciji da je njegova životna misija, njegov smisao postojanja u prenošenju starih znanja i pritom su mu suze kapale od ganuća. To je bio prelomni momenat, predvidiva slučajnost u povjeravanju nakon čega bi mu se krvotok smirio, bujica mu je u žilama ohladila i usporila tijek. Ostavljao bi bez objašnjenja, samo ponekad dajući do znanja s malo prezira u riječima da je postao ravnodušan.
Kolekcionar
U labirintu je tražio maske koje su padale. Nije ih više razlikovao, nije prepoznavao obraze koji su bile. Ista boja, isti prorezi, isti odljevi. Biser kao ukras ili paunovo pero, natopljeno mirisom mošusa, svileno. Pod prstima je bilo jednako nesuvislo i izazovno. Između krajnjih točaka zbivanja bili su svjetovi vlažnih obala, jednostavni akordi pretvoreni u simfoniju, riječ - dvije u poemu.
Izgubio se u interpretacijama.
Post je objavljen 21.05.2005. u 08:48 sati.