Ne volim da mi je dosadno. Čim se pojave naznake tog zatupljujućeg stanja, počinjem smišljati kako ga spriječiti. I tako nekako stigoh tu. No, nije to jedini razlog. Volim pisati. Kad o nečemu razmišljam, volim to pretvoriti u tekst. Katkad to jednostavno donosi olakšanje, a katkad pomaže u rješavanju nekih pitanja, donošenju odluka. "Riječi su moje svjetlo i moja tama", da parafraziram I.G. Kovačića. Meni su riječi važne. Prenose emocije. Toliko su raznovrsne, mogu biti lijepe, zvonke i tople, a mogu biti ružne, tupe i hladne. Eto, čini mi se kao da svaki moj dan na neki način obilježi jedna važna riječ.
Danas je to "početak". Početak ovog bloga. Ponoć je prošla. Početak novog dana.
Početak, iako kažu da je težak, uvijek lijepo zvuči. Mnogo bolje nego kraj. No, katkad i kraj ima svoje čari. Kraj može donijeti spoznaju, svrhu, cilj...i mnogo, mnogo toga...nije sve što dolazi na kraju uvijek ružno. Osim toga, katkad je kraj zapravo prilika za novi početak.
I tako je kraj ovog današnjeg posta jedan početak. Počinjem pisati.
Post je objavljen 21.05.2005. u 00:55 sati.