Nalazim se kod prijatelja Pavla u Zagrebu. Tu ću prenoćiti jednu noć na putu do Micka. Ne pitajte zašto: tražio sam što jeftiniju avio kartu i tako dobio kartu koja u jednom smjeru uključuje četiri leta i jedno noćenje. Ovo pišem u 4:30 ujutro. Probudio sam se zbog jet laga i ne mogu zaspati. Koristim priliku da zabilježim današnje događaje.
Desetosatni let iz San Francisca je prošao prilično bezbolno jer sam većinu leta prespavao. Čekajući u Munchenu let za Zagreb uhvatila me neka tuga kad sam se našao okružen naše gore lišćem. Jednostavno me nešto stegne oko srca kad u toj gomili vidim neke primitivne balkanske face. Idući val depresije je nastupio po dolasku u Zagreb vozeći se autobusom kroz "slikovita" Zagrebačka predgrađa. Konačno, dolazak u Pavlov stan je bio finalni šok.
Nikad nisam bio kod Pavla u njegovom Zagrebačkom domu. Od svih mogućih prenoćišta, odabrao sam njega jer mi je trenutno najbliži od svih starih prijatelja. Znao sam da živi kao podstanar, ali nisam imao pojma da nema vlastiti stan nego živi u iznajmljenom sobičku podno Sljemena. Pogodilo me to što sa 30 godina još živi na takav način. Bilo mi je žao što sam ga mučio radi prenoćišta. Jadnik sad spava na kauču u gazdaričinom dnevnom boravku. Pavle radi jako težak posao, radi s bolesnom djecom što je psihički vrlo naporno i istovremeno vrlo neadekvatno plaćeno. Naravno, ni automobil nema, pa smo se vozikali tramvajima i onda pješačili po Sljemenskim bregima do njegova sobička. Jadnik se ubio vukući moj kufer od 32 kg, a nije htio da mu pomognem.
Zaista mi ga je bilo žao, ali s druge strane, ne mogu ignorirati pozitivne strane njegova života. Jako dugi godišnji odmor mu omogućava da često putuje. Obišao je cijelu Europu idući od prijatelja do prijatelja. Šokirao se kad sam mu rekao da ja imam samo 15 dana godišnjeg odmora na godinu. Pavle živi podno Sljemena u tišini i u prirodi i to mu se puno više sviđa od gradske vreve. S gazdaricom živi u jednoj simbiotskoj zajednici: ona mu pere robu i čisti njegov sobičak, a sve je uključeno u neveliku stanarinu. Pavlu za njegov način života više i ne treba. Njegov dugogodišnji ljubavnik ga je molio da pređe u njegov stan, ali Pavle više voli svoj mir podno Sljemena. Stoga, ne mogu reći da mu je život grozan. Sve ima svoje prednosti i nedostatke. I moj život bi nekome izgledao grozno, a nekome fantastično.
Jako mi je drago da smo se ispričali nakon toliko dugo vremena. Istina, dopisujemo se skoro svakodnevno, ali to nije isto kao dobro se napričati u četiri oka. Stigli smo u njegov sobičak poslije ponoći. Pripremio je svoj ležaj u dnevnom boravku, a onda se pridružio meni u svom krevetu gdje smo nastavili pričati. U jednom trenutku me čvrsto zagrlio. Prihvatio sam njegov zagrljaj i osjetio svu bol naših života. Dvojica otpadnika od društva bez životne perspektive. Sve što imamo jest taj prijateljski zagrljaj i osjećaj bliskosti koji nam daje snagu da idemo naprijed.
Naravno, zagrljaj je probudio i seksualni nagon i sjećanja na prošlo ljeto. Spomenuo je slatke uspomene iz kamene kuće na moru. Nikad nisam ništa emocionalno osjećao prema Pavlu, međutim, seksualno me privlači kao i svaki drugi zgodan muškarac. Osjećao sam njegovo čvrsto tijelo uz svoje i mislio na Micka. On je mislio na svog dragog, i to nam je dalo snage da se odupremo nagonima -
Post je objavljen 20.05.2005. u 18:02 sati.